Geografija

Srbiju cine tri velike geografski cjeline: Panonska nizina, brezuljkasti predjeli s nizim planinama i nizinskim prosirenjima, te planinsko-kotlinsko podrucje.
Panonska nizija zauzima 29% teritorija, a u njoj prevladavaju nizine s aluvijalnim naplavinama uz vodene tokove i lesne zaravni, te dva brdovita uzvisenja: Fruska gora (538 m) i Vrsacke planine (639 m).
Juzno od Save i Dunava prevladava brezuljkasto podrucje s visinama do 500 m i nize planinsko podrucje s visinama do 1000 m. To podrucje zauzima oko dvije trecine povrsine Srbije. U tom podrucju nizina ima tek uz Posavinu, Pomoravlju i dijelu Timocke krajine.
Podrucja visa od 1000 m zauzimaju desetinu teritorija Srbije. Ta se podrucja nalaze juzno od Zapadne Morave i Nisave, a sastoje se od visoravni i grupa visih planina, od kojih najvise uokviruju Kosovsku i Metohijsku kotlinu.
70% povrsine Srbije nalazi se na Balkanu, a ostalih 30% spada u Srednju Europu (Panonska nizina). Kopnenu granicu ima u duzini od 2114 km, a duzina tih granica prema susjedima iznosi: prema Hrvatskoj 241 km, Madjarskoj 151 km, Rumunjskoj 476 km, Bugarskoj 318 km, Kosovu 352 km, BJR Makedoniji 221 km, Crnoj Gori 203 km, i Bosni i Hercegovini 302 km.
Sjeverni dio zemlje (Vojvodina) zauzimaju plodne ravnice, dok je sredisnji i juzni dio pretezno planinski. Tri su planinska vrha iznad 2000 metara nadmorske visine, a najvisi od njih je Midzor (na granici s Bugarskom u Staroj planini). Visine je 2168 m. Srbija obiluje prirodnim ljepotama, od kojih se posebno izdvajaju očuvane sume. Srbija je bogata i vodama.
 

Rijeke

 
Rijeke Srbije najvecim dijelom pripadaju Crnomorskom slivu, a sve vode tog toka okuplja Dunav. Vode s veceg dijela metohijskog podrucja pripadaju Jadranskom slivu, a krajnji jugoistocni dijelovi Egejskom slivu. Tri su plovne rijeke u Srbiji: Dunav (588 km), Sava (206 km), Tisa (168 km), i dijelom Velika Morava. Ostale vece rijeke Srbije su: Zapadna Morava (308 km), Juzna Morava (295 km), Ibar (272 km), Drina (220 km) i Timok (202 km). Najvece jezero u Srbiji, Djerdapsko jezero, nalazi se na granici s Rumunjskom i ima povrsinu od 163 km2 (ukupna povrsina jezera je 253 km2).
Rijeka koja najduzim tokom prolazi kroz Srbiju je Morava, a njen sliv obuhvata 40% površine Srbije. Vecina rijeka ima kisno-snjezni rezim vodostaja i protoka. Maksimalni vodostaji biljeze se u proljece, a minimalni u kolovozu i rujnu.
Srbija nema velikih prirodnih jezera, a najveca su nastala pregradjivanjem rijecnih korita radi iskoristavanja snage vode za elektricnu energiju. Najveca takva akumulacijska jezera su: Djerdapsko (na Dunavu), Vlasinsko (na Vlasini), te Perucansko i Zvornicko (na Drini).
 

Nacionalni parkovi

Djerdapsko jezero
 

Djerdap - sjevernoistocni dio Srbije, na granici s Rumunijom. Ukupna povrsina nacionalnog parka je 63,608 ha, a cijele zasticene zone 93,968 ha. Osnovni prirodni fenomen ovog nacionalnog parka je velika Djerdapska klisura kroz koju protjece Dunav.
Kopaonik - nalazi se u sredisnjem dijelu Srbije. Nacionalnim parkom proglasen je 1981. godine. Obuhvata površinu od 11,810 ha, a po broju endemskih vrsta predstavlja jedan od najznacajnijih sredista bioraznolikosti endemske flore Srbije. Kopaonik je najveci planinski masiv u Srbiji koji se pruza u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Na Kopaoniku se nalazi najrasprostranjenija sumsko-pasnjacka zona sredisnje Srbije.
Tara - zauzima povrsinu od 22,000 ha, a nalazi ze na podrucju opstina Uzice i Bajina Basta.
Fruska Gora - nalazi se u Vojvodini. Nacionalnim parkom je proglasena 1960. godine. Park cini usamljena planina u Panonskoj nizini koja je prema sjeveru i jugu razudjena planinskim i rijecnim tokovima. Pasnjaci i plodno zemljiste, te nasadi vinove loze ukrasavaju padine Fruske Gore.
 

Vegetacija

Cijeli teritorij Srbije pripada kontinentalno biljno-geografskoj regiji. Srbija u cjelini spada medju slabije posumljene zemlje Europe sa samo 26% sumskih povrsina.
Srbija se po tipu vegetacije dijeli u pet pojasa:
· Nizinski pojas (podrucje aluvijalne ravni Vojvodine, Posavine, Pomoravlja, Timocke krajine i Kosova polja) – sume hrasta luznjaka, jasena, topole i vrbe, a u susnijim predjelima Vojvodine dominiraju stepe.
· Brdski (kolinski) pojas (veliki dio Srbije juzno od Save i Dunava) – sume sladuna i cera, hrasta kitnjaka i pitomog kestena.
· Brdski (montanski) pojas – bukove i bukovo-jelove sume, a na krecnjackim podlogama i sume munike. Na toplim padinama ima i suma hrasta kitnjaka.
· Pretplaninski i planinski pojas – u nizem potpojasu prevladavaju bukove sume, sikare i smrekove sume, a u visem niske klekovine bora krivulja i bukve, vristine i sikare planinske ive.
· Visokoplaninski pojas – podrucja visa od 2500 m s hazmofitskom vegetacijom golih kamenajra, te mikrovegetacijom lisajeva na strmijim stijenama.
 

Zemljiste
 

Posljedica slozene geolosko-litoloske podloge, razlicitog stupnja okomite rasclanjenosti reljefa i klimatskih specificnosti pojedinih krajeva je velika raznovrsnost tipa zemljista. Podrucje Vojvodine nalazi se vecinom na visokoplodnom cernozemom, a podrucja uz rijeke i rubna podrucja Banata uz granicu s Rumunjskom na ritskoj crnici i aluvijalnom zemljistu.
Sjeverozapadni dio sredisnje Srbije pokrivaju pseudogleji i lesivirana zemljista i eutricna smedja tla (gajnjace).
Na pomoravskom podrucju i vecim dijelom Kosmeta prevladavaju aluvijalna zemljista, zemljista na rastresitim supstratima (rendzine), smonica i kisela smedja zemljista.
Na vapnenacko-dolomitskim stijenama brdsko-planinskog podrucja juzno od Save i Dunava prevladava crnica i smedja zemljista.
 

Najznacajnije planine

 
· Tara
· Kopaonik
· Zlatibor
· Zlatar
· Fruska gora
 

Homepage