Sokrat je simbol helenske kulture i prekretnica u razvoju filozofije uopste. Rodio se u Atinskom predgradju kao sin vajara. Njegovo djelo „Odevena Harita“ je dugo stajao na Akropolju. Prva Filozofska saznanja je stekao od Arhileja s kojim je zajedno putovao na ostrvo Samos. Za razliku od sofista, Sokrat nije mnogo putovao.

Sokrat se istakao u tri ratna pohoda Atine. Za Atinu je izjavio: „ Atina je jedan mlitavi konj, a ja sam obad koji pokusava da ga probudi i odrzi u zivotu“. Imao je 3 sina s Ksantipom. Zivot s njom Sokrat je opisao kao „krocenje bijesnog konja“ najbolju pripremu za jacanje karaktera i za razgovore na Agori.

Sokrat je kao Atinjanin istupao protiv sofistickog antropocentrizma, saznajnog i etickog relativizma – upucujuci ih na zlatna slova u delfima „Upoznaj sebe“. Sa sofistima je dijelio uvjerenje da prirodu ne treba istrazivati, jer je ona svrsishodno i po volji bogova uredjena. Sokrat je smatrao da treba istrazivati covjeka i ljudski zivot, nastojeci da prije svega upoznamo sebe.

O njegovoj smrti saznajemo iz Ksenofontovih „Uspomena o Sokratu“. Sokrat nije bio za tiraniju Tridesetorice koja je zavladala Atinom poslije pobjede Sparte u Peloponeskom ratu. Sokrat je bio idol omladine – covjek koga je delfska proročica Pitija proglasila za najmudrijeg Helena („Mudar je Sofokle, mudriji Euripid, ali je Sokrat od svih ljudi najmudriji!“) Sokrat je bio optuzen što kvari omladinu i što ne vjeruje u bogove u koje vjeruje drzava. Prema Platonovom spisu „Odbrana Sokratova“ Sokrat se branio dostojanstveno, pobivsi logicno i ubjedljivo sve navode optuznice. Atinski sud je vecinom glasova odlucio da je Sokrat kriv i osudio ga na smrt. 399. godine Sokrat je ispio otrov od kukute.

Iako su mu ucenici bilo organizovali bjekstvo, Sokrat nije zelio u progonstvo, vec je ostao da pokaze da zakone treba postovati, nasuprot relativizmu sofista.