|
HOME PAGE
|
Venecija je grad u Italiji, poznat po kanalima,
gondolama i bogatoj istoriji. Nastala je na pješčanim lagunama kao skrovište
izbjeglicama. Nalazi se u regiji Veneto i u njoj zivi oko
400 000 stanovnika.
Gustina naseljenosti je 646 stan/ km². Venecija pokriva povrsinu od oko 412km².
Istorija
Venecije
Počeci
grada što se rasprostire na 117 ostrva koje pješčani sprud, Lido, štiti u laguni
počinju u V. vijeku. Tada su od Huna
progonjeni stanovnici Akvileje dobjegli
na neke od tih močvarnih ostrva. U tom skloništu začelo se vojvodstvo (697.)
i napokon se tu rodila trgovačka metropola koja je zavladala morem a
posvetili su je
svetome Marku
u čije je ime i izgradjen trg
pošto su kosti apostola donijeli iz
Aleksandrije. Carigrad je osvojio
1204. vojvoda Enriko Dandolo. U XV.
stoljeću bila je Venecija s više od dvjesta hiljada stanovnika središte
svjetske trgovine i najveći lučki grad na svijetu. Raskošne građevine koje su
podsjećale na orijentalne uzore, postajale su sve raskošnije. Nicale su nove
palate, bogato opremljene od umjetnika kao što su bili Tintoreto, Veroneze i
Ticijan. To je grad sa
150 kanala i 400 mostova . U to je vrijeme
dosegao svoj vrhunac. Pad Venecije započeo je kada su Turci osvojili
Carigrad. Upravo porazno djelovalo je otkriće Portugalaca morskog puta u
Indiju. Od sada se, na primjer, mogao dobiti biber iz Lisabona za petinu
jeftinije no što mu je bila cijena u Veneciji. Trgovačke su veze opustjele,
moć i bogatstvo nestajalo, Venecija se sve više pretvarala u umirući grad.
Venecija danas
 U stvarnosti Venecija još i danas izgleda kao u vrijeme
svog procvata. U očima mnogih turista pretvorila se nekadašnja Venecija u
kameni spomenik koji valja vidjeti. Osobito su privlačne tačke Markov trg sa
svojim 175 metara dugim i raskošnim prostorom, sa crkvom nakićenom stubovima
i mozaicima, sa 99 metara visokim Kampanilom (zvonik) što stoji slobodno i s
osobito izrazitom vojvodskom palatom s arkadama zašiljenih
 lukova, a iznad
svega privlači sistem kanala s gotovo četiri kilometara dugim
Kanalom Grande
što presijeca grad u obliku golemog slova S. Romantična vožnja gondolom po
Kanalu Grande još je i danas obavezni program svakog posjetioca Venecije iako
je 400 gondola (godine 1750. bilo ih je preko 12000) nasuprot motornim
čamcima danas u velikoj manjini. ,,Theodor Fontane'', koji je godine
1874.
posjetio Veneciju, našao je grad čarobnim i poetskim, ali ga je također
smatrao i prljavim - poput lijepe djevojke u koje je neopran vrat. "Njoj
je potrebna mjesečina pri kojoj se sve vidi nekako napola",
pribilježio je on. U stvari, raskoš prošlosti nesmiljeno govori o tome kako
je Venecija ne samo istorijski već i materijalno umiruci grad. Palate što su
ih podigli na
pjescanom i nesigurnom tlu, na rešetki satkanoj od balvana i
drvenih stubova postepeno tonu u lagunu.
Venecija u umjetnosti
O Veneciji se više pisalo negoli o većini drugih gradova
na svijetu. Petrarka ju je godine 1364. smatrao "bogatom zlatom, ali
još bogatijom slavom", Gete je godine 1786. mislio da se taj grad ne
može uporediti ni s jednim drugim, Ernst Moritc Arnt zgražao se nad
"odvratnim pogledom i mirisom", Čarls Dikens je sanjario o njoj
godine 1844; stvarnost Venecije nadmašuje "maštu i najdivljijeg
zanesenjaka", a Tomas Man je taj grad godine 1913. nazvao "najnevjerojatnijim
od svih gradova".
|
