Srbiju čine tri velike geografski cjeline: Panonska nizina, brežuljkasti predjeli s nižim planinama i nizinskim proširenjima, te planinsko-kotlinsko područje.

Panonska nizina zauzima 29% teritorija, a u njoj prevladavaju nizine s aluvijalnim naplavinama uz vodene tokove i lesne zaravni, te dva brdovita uzvišenja: Fruška gora (538 m) i Vršačke planine (639 m).

Južno od Save i Dunava prevladava brežuljkasto područje s visinama do 500 m i niže planinsko područje s visinama do 1000 m. To područje zauzima oko dvije trećine površine Srbije. U tom području nizina ima tek uz Posavinu, Pomoravlju i dijelu Timočke krajine.

Područja viša od 1000 m zauzimaju desetinu teritorija Srbije. Ta se područja nalaze južno od Zapadne Morave i Nišave, a sastoje se od visoravni i grupa viših planina, od kojih najviše uokviruju Kosovsku i Metohijsku kotlinu.

70% površine Srbije nalazi se na Balkanu, a ostalih 30% spada u Srednju Europu (Panonska nizina). Kopnenu granicu ima u dužini od 2114 km, a dužina tih granica prema susjedima iznosi: prema Hrvatskoj 241 km, Mađarskoj 151 km, Rumunjskoj 476 km, Bugarskoj 318 km, Kosovu 352 km, BJR Makedoniji 221 km, Crnoj Gori 203 km, i Bosni i Hercegovini 302 km.

Sjeverni dio zemlje (Vojvodina) zauzimaju plodne ravnice, dok je središnji i južni dio pretežito planinski. Tri su planinska vrha iznad 2000 metara nadmorske visine, a najviši od njih je Midžor (na granici s Bugarskom u Staroj planini). Visine je 2168 m. Srbija obiluje prirodnim ljepotama, od kojih se posebno izdvajaju očuvane šume. Srbija je bogata i vodama.

Rijeke Srbije najvećim dijelom pripadaju Crnomorskom slivu, a sve vode tog toka okuplja Dunav. Vode s većeg dijela metohijskog područja pripadaju Jadranskom slivu, a krajnji jugoistočni dijelovi Egejskom slivu. Tri su plovne rijeke u Srbiji: Dunav (588 km), Sava (206 km), Tisa (168 km), i dijelom Velika Morava. Ostale veće rijeke Srbije su: Zapadna Morava (308 km), Južna Morava (295 km), Ibar (272 km), Drina (220 km) i Timok (202 km). Najveće jezero u Srbiji, Đerdapsko jezero, nalazi se na granici s Rumunjskom i ima površinu od 163 km2 (ukupna površina jezera je 253 km2).

Rijeka koja najdužim tokom prolazi kroz Srbiju je Morava, a njen sliv obuhvaća 40% površine Srbije. Većina rijeka ima kišno-snježni režim vodostaja i protoka. Maksimalni vodostaji bilježe se u proljeće, a minimalni u kolovozu i rujnu.

Srbija nema velikih prirodnih jezera, a najveća su nastala pregrađivanjem riječnih korita kadi iskorištavanja snage vode za električnu energiju. Najveća takva akumulacijska jezera su: Đerdapsko (na Dunavu), Vlasinsko (na Vlasini), te Peručansko i Zvorničko (na Drini).

Cijeli teritorij Srbije pripada kontinentalno biljno-geografskoj regiji. Srbija u cjelini spada među slabije pošumljene zemlje Europe sa samo 26% šumskih površina.

Srbija se po tipu vegetacije dijeli u pet pojasa:

 Nizinski pojas (područje aluvijalne ravni Vojvodine, Posavine, Pomoravlja, Timočke krajine i Kosova polja) – šume hrasta lužnjaka, jasena, topole i vrbe, a u sušnijim predjelima Vojvodine dominiraju stepe.

 Brdski (kolinski) pojas (veliki dio Srbije južno od Save i Dunava) – šume sladuna i cera, hrasta kitnjaka i pitomog kestena.

 Brdski (montanski) pojas – bukove i bukovo-jelove šume, a na krečnjačkim podlogama i šume munike. Na toplim padinama ima i šuma hrasta kitnjaka.

 Pretplaninski i planinski pojas – u nižem potpojasu prevladavaju bukove šume, šikare i smrekove šume, a u višem niske klekovine bora krivulja i bukve, vrištine i šikare planinske ive.

 Visokoplaninski pojas – područja viša od 2500 m s hazmofitskom vegetacijom golih kamenajra, te mikrovegetacijom lišajeva na strmijim stijenama.