Zasnovana na empirijskom doživljaju svijeta i
kritičkom odnosu prema autoritetima, renesansa je oslobodila bujicu
stvaralačke energije prvo u Italiji i Nizozemskoj, a zatim u Njemačkoj i
Francuskoj.
Svijet u kome je stvoren renesansni umjetnik bio je mnogo složeniji od
svijeta njegovih prethodnika. Umjetnik ne samo da je bio prijatelj humanista,
filozofa i književnika nego je i sam bio
univerzalno obrazovan i
svestran stvaralac. Mnogi su bili istovremeno arhitekti, kipari, slikari,
znanstvenici i pjesnici. Upućeni na prirodu, proučavali su optiku i
ustanovili zakonitosti linearne i zračne perspektive. Značajan predmet
proučavanja umjetnika bilo je i ljudsko tijelo,
njegova anatomska struktura, zakoni pokreta i proporcije od kojih zavisi
njegova ljepota, crtački stil postao je prirodniji i realističniji.
Visoka renesansa je vrijeme kada se prestaju utvrđivati gradovi jer su
nastali topovi s eksplozivnim punjenjem i obrambeni zidovi postaju suvišni.
Vojska izlazi iz gradova i okršaji se odvijaju na otvorenom prostoru. Jačaju
monarsi koji postaju moćni, snažni, bogati i sposobni braniti teritorijalni
integritet cijele države. Grade se kulturne i znanstvene institucije,
knjižnice, galerije, muzeji. Razvija se znanost, posebice matematika, fizika
i astronomija (Nikola Kopernik, Galileo Galilei, Giordano Bruno govore
protiv geocentričnog sustava). Jačaju gradovi kao
Rim, a pogotovo Venecija koja je
trgovinom, ratovima, ali i demokratskim izborima među vlastelom, te
zahvaljujući prevlasti na Sredozemlju postala najjačom silom u Europi.
Dakako, 1500. g., na vrhuncu moći Venecije, nitko nije slutio da je to i
početak njenog kraja jer se trgovina već prebacivala na relaciju
Europa-Amerika (Kristofor Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. g.).
|