Faraoni

Stari Egipat bio je teokratska država. Na celu drzavne organizacije stajao je faraon, koji je predstavljao otelovljenje bozanstva, i to kao potomak boga sunca Ra. Vjerovalo se da on ne umire nego "ulazi u svoj vjecni horizont". Faron je bio "izvor zivota, zdravlja i radosti". Njegovo ime nije se smjelo pominjati bez potrebe. Uslijed toga o faraonu se govorilo kao o "visokom domu" (per-aa, od cega potice grcka rijec faraon). Kazivalo se, na primjer: "Visoki dom" je naredio. Faraon je pozdravljan padanjem nicice. Bila je velika cast za onoga koji je mogao umjesto zemlje da poljubi njegovo stopalo. Pri samoj pomisli na predstojeci susret sa faraonom mnogi su padali u nesvjest. Jedan stari dvoranin, kome je pruzena prilika da vidi faraona, umro je od srece.

Faraon je vrsio svu drzavnu vlast (upravnu, sudsku i zakonodavnu). Pravo je bilo izraz njegove volje, mada je imao savjetnike za izdavanje pravnih akata, tzv. "savjetnike carskih naredjenja". Faron je bio garant maat-a, novog poretka sveta, što znači da je ranije postojao haos a da je sa faraonima doslo do upostavljanja reda.

Uslijed nacina na koji je izvrseno ujedinjenje Egipta i dualizma koji se dugo zadrzao, faraon je u prvo vreme nosio dve krune, bijelu krunu Juga i crvenu krunu Sjevera. Kasnije su one spojene u jednu, duplu krunu. Takodje, kao izraz prvobitnog dualizma, faraon je u prvo vreme sahranjivan u dve grobnice, jednu na severu, drugu na jugu. Ona prazna zvala se kenotaf. I pored božanskog statusa i koncetracije ogromne vlasti, neki antički pisci su tvrdili da polozaj faraona nije bio zavidan. Po njima, faraon je bio podvrgnut takvom rezimu zivota, da mu u strogo ispalniranom danu nije ostalo nimalo slobodnog vremena.

Faron je morao biti dovoljno vitalan da bi mogao Egiptu da obezbedi zivot, zdravlje i radost, a pre svega plodnost. Bolešsjiv ili star covek nije mogao biti faraon. U staro doba egipatske istorije- izgleda do ujedinjenja- postojao je obicaj da se stari, fertilno nemocni vladari ubijaju. Ovaj primitivan obicaj je kasnije zamenjen tzv. Heb-Sed festivalom, svecanoscu koja se zadrzala i u vrijeme novog carstava.