Josip
Broz rodio se u malom selu Kumrovcu na Sutli, u najzapadnijem dijelu Hrvatskog
zagorja 7. maja 1892. godine kao sedmo od petnaestero djece roditelja Franje (Franceka)
i Marije Broz, rodene Javersek. Mali "nesporazum" oko toga biografskog podatka,
s obzirom da se Titov rodendan slavi na dan 25. maja, objasnili su njegovi
biografi cinjenicom da je Josip Broz za vrijeme svoga dugogodisnjeg
revolucionarnog rada bio prisiljen da se sluzi laznim papirima i dokumentima, pa
je tako i u jednom vojnickom dokumentu austro-ugarske vojske zabiljezeno da je
roden 25. maja. A upravo na taj dan (25. V 1944) izvrsen je i desant na Drvar.
Rodendan je ostao, pa ni sam Tito nije zelio da se taj datum mijenja kad ga je
narod vec prihvatio. Sin oca Hrvata i majke Slovenke, Josip Broz nije osjecao
nikakvih nelagoda zbog te okolnosti, jer izmedu dvije susjedne zemlje nije bilo
antagonizma ni netrpeljivosti. Josip Broz je mnoge dane djetinjstva proveo kod
djeda Martina preko Sutle, te naucio odlicno slovenski, zbog cega je imao
poteskoca kada je posao u hrvatsku osnovnu skolu.Kada se rodio Josip Broz, zivot u kumrovackoj dolini je bio tezak i naporan, oskudan i jednolican. Iako je kmetstvo odavno bilo ukinuto, seljastvo su pritiskali teski nameti, porezi i opsta oskudica, jer su im posjedi bili mali, rasparcani, a zemlja slabe kvalitete. Godina 1903. i 1904. bile su veoma burne u tim krajevima, u znaku opsteg narodnog pokreta protiv madzarizacije s jedne strane, i u znaku pobune siromasnih seljaka protiv svih vrsta eksploatacije s druge strane.
Osnovnu skolu Josip Broz je pohadao u Kumrovcu od 1900. do 1905. Po svrsetku osnovne skole Josip Broz je, zbog teskog stanja u obitelji, morao odloziti svoj odlazak na zanat, pa je neko vrijeme morao raditi kod svog ujaka u Sloveniji. Nakon toga je radio u jednoj sisackoj kantini. Godine 1907. je postao segrt mehanicarske radionice u Sisku. Po zavrsetku segrtske skole 1910. prvi put stize u Zagreb gdje postaje clan Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije i ucestvuje u radnickim demonstracijama.
Nakon "izleta" u Trst, gdje nije nasao posao, vraca se u Zagreb gdje 1911. sudjeluje u velikim demonstracijama. Nakon toga je radio u Kamniku u Sloveniji, Cenkovu u Ceskoj, u Münchenu, u tvornici automobila "Benz" u Mannheimu, u Njemackom Ruhru, Becu, Beckom Novom Mjestu gdje je radio u tvornici automobila "Daimler" kao probni vozac. Naucio je njemacki i ceski jezik, usavrsio svoj i izucio nove zanate.
Godine 1913. odlazi u vojsku. Pocetkom prvog svjetskog rata 1914. shvatio je da to nije njegov rat i da nema za sta da ratuje, pa je u to uvjeravao i svoje drugove u kasarni. Odveden je u Petrovaradinsku tvrdavu i tu je proveo neko vrijeme, ali nije osuden nego je poslan na frontu u Galiciju pa zatim na Karpate.
Na fronti je bio do 25. maja 1915. kada je ranjen i zarobljen. U ruskoj bolnici provodi trinaest mjeseci gdje mnogo cita u uci ruski jezik. Nakon izljecenja, Tito je kao zarobljenik poslan na rad u selo Kalasijevo. Pored posla nalazi vremena za citanje a u razgovorima sa seljacima sve se cesce spominje ime Lenjin.
Krajem 1916. premjesten je u Kungur gdje radi na odrzavanju zeljeznicke pruge. U junu 1917. napusta Kungur i odlazi u Petrograd gdje sudjeluje u demonstracijama. Zatim bjezi u Finsku. Tamo je uhapsen i poslan u zatvor u Petropavlovskoj tvrdavi, iz koje je transportiran natrag u Kungur. Iz transporta je pobjegao i dospio u Omsk, gdje se, poslije pobjede oktobarske revolucije, prijavio u odred Crvene internacionalne garde. Na proljece 1918. zatrazio je da bude primljen u Rusku komunisticku partiju (boljsevika). U ljeto iste godine umaknuo je pred Kolcakovom vojskom medu Kirgize, gdje je radio kao strojar u jednome mlinu. Po povratku boljsevika u Omsk vratio se u taj grad i tamo postao clan jugoslavenske sekcije Ruske komunisticke partije.
U jesen 1920. vraca se u Zagreb gdje stupa u redove Komunisticke partije Jugoslavije. Iste godine partija je zabranjena. Kada 1921 ostaje bez posla zaposljava se u mlinu u mjestu Velikom Trojstvu gdje je sa svojom suprugom zivio do kasnog proljeca 1925. godine. Tu mu se rodilo troje djece. Prvo dijete umrlo mu je u Zagrebu, a u Trojstvu su mu sahranjeni sincic Hinko, koji je umro osam dana nakon rodenja kcerkice Zlatice, ciji se zivot ugasio nakon 17 mjeseci. Godinu dana prije nego sto napusta Veliko Trojstvo, roden je sin Zarko, koji je jedini ostao ziv od cetvoro njegove djece iz prvog braka.
Napusta mlin u Velikom Trojstvu i u kasno proljece 1925. godine dolazi u Zagreb. Po partijskim zadacima odlazi u Kraljevicu, Beograd i u Smederevsku Palanku. U aprilu 1927. opet se vraca u Zagreb. Od suda u Ogulinu osuden je na sedam mjeseci robije, uvjetno na cetiri mjeseca, zbog komunisticke propagande. Nakon izlaska iz zatvora Tito ujedinjuje Partiju koja je bila podijeljena na razlicit frakcije.
Kada su u junu 1928. godine organizovane demonstracije, na letku kojim se radnici pozivaju na demonstracije stajao je potpis Josipa Broza. Velika potjera policije raspisana je 20. juna 1928. Uhapsen je 4. augusta 1928 i osuden na pet godina robije. Pocetkom 1929. doveden je na izdrzavanje kazne u Lepoglavu. Godinu dana poslije njega u Lepoglavu dolazi Mosa Pijade, tada stari i iskusni komunist. Njih dvojica su poceli zajedno raditi na organiziranju partijskih jedinica u kaznionici. Iz toga vremena sacuvan je i jedan od dva portreta Tita sto ih je izradio Mosa Pijade, koji je inace bio poznati slikar.
Pocetkom 1931. Josip Broza su iznenada premjestili u kaznionicu u Mariboru, koja je bila na glasu kao najgora u Jugoslaviji. Tu je izdrzao kaznu ali ipak nije odmah pusten na slobodu. Odveden je u Ogulin, gdje je trebao da odlezi jos tri i pol mjeseca one kazne na koju je bio uvjetno osuden. Tek potkraj marta 1934. izlazi iz zatvora, ali mu je odredeno da mora boraviti u rodnom Kumrovcu i da iz njega ne smije nigdje otici.
Vec u aprilu te godine napusta Kumrovec i odlazi u Samobor. Postao je ilegalac i prvi put se spominje ime Tito. Postojalo je vise prica o tome kako je dobio to ime ali je Josip Broz kasnije vise puta objasnjavao da ga nikakav posebni razlog nije potakao da uzme to ime. Jednostavno, to je narodno ime, koje nije posebno rijetko. Presavsi u ilegalnost, Tito je nastavio jos vecom partijskom aktivnoscu. Ukljucen je u Politicki biro CK KPJ 1934. godine. Zbog partijskih zadataka povremeno odlazi u Pariz i Moskvu.
Krajem 1937. godine Josip Broz Tito postaje generalni sekretar Centralnog komiteta Komunisticke partije Jugoslavije. Poslije toga jos dva puta odlazi u Moskvu 1938. i 1939. godine. Fasizam se sirio Evropom, Hitlerove i Mussolinijeve armije su na granicama Jugoslavije, a vlada Cvetkovic-Macek ne vidi opasnost koja se blizi. Jedne od posljednjih veceri u oktobru 1940. godine u Dubravi je odrzana Peta zemaljska partijska konferencija. Na kraju konferencije Tito je rekao: "Drugovi, pred nama su odlucujuci dani. Naprijed sada u konacnu pobjedu! Iducu konferenciju moramo odrzati u oslobodenoj zemlji i od tudina i od kapitalista!"
Okupacija Jugoslavije zatekla ga je u Zagrebu, odakle je, njegovom inicijativom, upucen proglas CK KPJ narodima Jugoslavije i radnom narodu Jugoslavije, u kojemu se istice odlucnost Partije da u oslobodilackom ratu ustraje u prvim redovima, u kojemu ustaje protiv potpaljivanja nacionalne mrznje i poziva radnike, seljake, omladinu, gradane i sve rodoljube da se ujedine u borbi za nacionalnu nezavisnost.
U drugoj polovici maja 1941. godine Tito odlazi u Beograd odakle usmjerava pripreme za dizanje ustanka i pocetak oslobodilackog rata. Po napadu Njemacke na SSSR (22. juna) Politbiro CK KPJ je pod Titovim vodstvom ocijenio da je nastupio odlucan trenutak za pocetak oruzanog ustanka protiv okupatora i njegovih domacih pomagaca. Glavni stab Narodnooslobodilackih i partizanskih odreda Jugoslavije (NOPOJ) formiran je 27.juna, a Tito je postao vrhovnim komandantom NOPOJ. Pod njegovim vodstvom donesena je odluka o dizanju svenarodnog ustanka.
Beograd je napustio 16. oktobra i otisao na oslobodeni teritorij u zapadnoj Srbiji, kamo su premjesteni i GS NOPOJ i CK KPJ. U Stolicama je 26. i 27. novembra odrzano savjetovanje nacionalnih i pokrajinskih predstavnika narodnooslobodilackog pokreta i donesene smjernice za razvoj ustanka i oslobodilacke borbe pod jedinstvenim vodstvom Vrhovnog staba NOPOJ i glavnih stabova po zemljama i pokrajinama Jugoslavije. U oktobru iste godine Tito se sastao u Ravnoj Gori s Drazom Mihailovicem radi dogovora o zajednickoj borbi protiv okupatora, koji zbog stava Mihailovica zavrsava bez uspjeha.
U oktobru i novembru 1941. godine Tito je u Uzicu, odakle usmjerava razvitak ustanka. U Rudom, u istocnoj Bosni, 22. decembra 1941. osniva Prvu proletersku brigadu. Na osnovi uspjeha postignutih u ustanku i oslobodilackoj borbi u drugoj polovici 1942. izdaje naredbu o osnivanju prvih divizija i korpusa, sto je bio temelj stvaranja Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije (NOVJ). Na njegovu inicijativu u Bihacu se 27. Novembra 1942. sastaju predstavnici NOB iz svih krajeva Jugoslavije i formiraju AVNOJ - Antifasisticko vijece narodnog oslobodenja Jugoslavije. Godinu dana poslije, 29. i 30. novembra 1943, u Jajcu se sastaje AVNOJ na svoje drugo zasjedanje i donosi povijesne odluke o buducem uredenju Jugoslavije kao federativne drzave ravnopravnih naroda i narodnosti Jugoslavije.
Tito dobiva naslov marsala. Neko vrijeme rukovodi oslobodilackom borbom iz Drvara, odakle, poslije neuspjelog njemackog desanta, 25. maja 1944. godine, odlazi na Vis, gdje razvija siroku djelatnost za medunarodno priznanje nove Jugoslavije. U augustu 1944. susrece se u Napulju s predsjednikom britanske vlade Winstonom Churchillom. Istodobno dok se bori za medunarodno priznanje novoga stanja na tlu Jugoslavije, rukovodi, kao vrhovni komandant, operacijama oslobodenja zemlje, koje uskladuje s operacijama saveznickih vojski. Predvecer 23. oktobra 1944. stize u oslobodeni Beograd. Potvrdujuci vec izborene tekovine, Tito 7. marta 1945. godine formira vladu Demokratske Federativne Jugoslavije.
Narodnooslobodilacka borba naroda Jugoslavije pobjednicki je zavrsena 15. maja 1945. Jos u toku borbe - 19. novembra 1944. - Predsjednistvo AVNOJ-a dodijelilo je Titu naziv narodnog heroja Jugoslavije. Josip Broz Tito bio je jedini Vrhovni komandant u drugom svjetskom ratu koji je svoje borce licno vodio u bitku. Ranjen je u bitci na Sutjesci u junu 1943. godine.
Godine 1948. odupro se diktatu Staljina, odbacivsi njegovu neprijateljsku politiku prema tekovinama socijalisticke revolucije u Jugoslaviji i tekovinama oslobodilacke borbe. Odbijanjem da se pokori tzv. Rezoluciji Informativnog biroa komunistickih i radnickih parija (Informbiro), koja je sadrzavala agresivnu politiku Staljina prema Jugoslaviji, Tito je, u ime nacela ravnopravnosti naroda i komunistickih partija svih zemalja, odbacio politiku medunarodnoga hegemonizma i diktata velike sile. U Narodnoj skupstini FNRJ 27. juna 1950. podnio je obrazlozenje Osnovnog zakona o upravljanju radnim kolektivima od strane radnika, istaknuvsi staro socijalisticko geslo "Tvornice radnicima". Prvi put je za Predsjednika Republike izabran 14. januara 1953.
Poslije smrti Staljina uslijedila je normalizacija odnosa sa SSSR pa je, za posjeta Hruscova Jugoslaviji, u junu 1955, potpisana Beogradska deklaracija, kojom je otvoren put normalizaciji odnosa izmedu dviju zemalja, na osnovi priznanja nacela ravnopravnosti medu narodima, drzavama i komunistickim i radnickim partijama svih zemalja svijeta.
Tito je od ranih 1950-ih godina pa sve do svoje smrti razvio golemu medunarodnu djelatnost, jedan je od zacetnika i glavnih aktera pokreta nesvrstanosti s kojim su se identificirale mnoge novooslobodene zemlje u svijetu. Afirmirajuci medunarodni polozaj Jugoslavije, mir i suradnju medu narodima, Tito je posjetio vise od sedamdeset zemalja svijeta, na svim kontinentima. Za goleme i trajne zasluge koje je stekao za sve narode Jugoslavije i za njihovu drzavnu zajednicu tri puta je proglasavan narodnim herojem. Bio je biran za dozivotnog predsjednika SKJ. Za izvanredan doprinos vojnoj znanosti i praksi, posebno za doprinos i zasluge u izgradnji teorije i prakse oslobodilackog rata Tito je 1976. dobio doktorat vojnih znanosti i umjetnosti. Proglasen je i pocasnim clanom mnogih akademija znanosti i umjetnosti.
Na jedanaestom kongresu SKJ - posljednjem kojemu je prisustvovao - odrzao je govor o snazi, ulozi i perspektivama Jugoslavije, o njezinoj vjernosti pokretu nesvrstanosti i o odsudnoj vaznosti bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije - govor koji je svojevrsna oporuka svim bastinicima drzave koja je stvorena pod njegovim vodstvom i kojoj je ostao trajnim simbolom: Titova Jugoslavija.
4. maja 1980. u 15.05 sati na Klinickom bolnickom centru u Ljubljani umro je najveci sin nasih naroda i narodnosti, predsjednik Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije, predsjednik Saveza Komunista, Vrhovni Komandant oruzanih snaga, Marsal Jugoslavija Josip Broz Tito. Pokopan je 8. maja 1980. u Beogradu u Kuci cvijeca. Na njegovoj sahrani bilo je prisutno 209 delegacija iz 127 drzava svijeta. Titova sahrana bila je zvanicno najposjeceniji pogreb nekog drzavnika u proslom stoljecu.
