LAJBNIC

                        BEBIDŽ

Iako osnovne računske operacije nisu posebno složena misaona aktivnost, upravo su one sa povećanjem brojeva sa kojima se radilo, natjerale čovjeka da potraži pomoćna pomagala, a kasnije i mašine. Prsti, koji su u početku bili dovoljni, ustupili su mjesto primitivnim pomagalima. Prva pomagala koja se mogu smatrati mašinom, koja ljudima nude intelektualnu pomoć, javila su se u trećem milenijumu prije nove ere u Kini pod imenom "ABAK".Ista mašina korišćena je i u starom Rimu pod imenom "ABACUS".

Abakus je mogao da vrši sve četiri osnovne računske operacije. Danas je abakus u upotrebi u Kini, Japanu, Indiji i Rusiji.

Španski matematičar i sveštenik Lulus je 1275. godine pokušao, za potrebe vjerske propagande, napraviti jednu računarsku mašinu koja bi bila sposobna da izvodi logičke zaključke. Sve je završilo na pokušaju, ali ova napredna ideja je obišla svijet. Sa razvojem i napretkom civilizacije razvijala su se i sredstva za računanje, ali sve do 17. vijeka taj uspon je bio veoma spor. Prvu računarsku mašinu koja je mogla da izvodi sabiranje izumio je francuski matematičar i filozof Paskal 1643. godine.

Lajbnic je 1673. godine konstruisao prvu računarsku mašinu koja je pored sabiranja i oduzimanja mogla i da množi brojeve. Lajbnic je dokazao da računarske mašine mogu bilježiti i kombinirati samo znakove binarnog brojnog sistema. Industrijska revolucija je počela, pa i pored uspona nauke, trgovine i bankarstva, sve do početka 19. vijeka nema suštinskog napretka u oblasti mašina za obradu numerižkih podataka.

Čarls Bebidž ili popularno nazvan "otac računara" je rođen 1791. godine u Engleskoj.Poput većine naučnika iz tog doba naslijedio je veliko bogatstvo jer su se u to vrijeme samo bogati mogli baviti naukom. To mu puno nije pomoglo jer je svo to bogatstvo na kraju sasvim potrošio. Na ideju o stvaranju mašine za računanje došao je prilikom razmišljanja o dugotrajnom i vrlo napornom poslu, izračunavanja logaritamskih tablica. Nije dugo razmišljao, te je već 1821. godine u glavi imao osnovnu šemu uređaja, koji je iznio pred Kraljevsko astronomsko društvo 1822. godine. Na osnovu demonstracije dobio je "zlatnu medalju" i podstaknut tim uspijehom krenuo je na izgradnju prve računske mašine. Čak i najpovršnija šema ovog uređaja je izgledala zastrašujuče složeno, a sastojala se od mnogobrojnih zupžanika i osovina. Na svom imanju je sagradio veliku radionicu i zaposlio majstore od kojih je zahtijevao stroge tolerancije u izradi zupčanika, osovina, točkića. Već nakon nekog vremena počeli su se javljati problemi. Minijaturni uređaj koji je prikazao Astronomskom društvu služio je samo za demonstraciju i kod njega se manje nepravilnosti nisu odražavale na ukupan rad mašine.Nakon puno izgubljenih godina rada i ogromne količine izgubljenog novca, Bebidž odustaje od projekta 1833. godine. Da je Bebidž samo malo zastao i razmislio, zaključio bi da su njegove misli sto godina ispred svog vremena. Ali njegov mozak nije mirovao, krenuo je u razvoj analitičkih mašina i u tom trenutku je rođen princip rada računara.