Biografija

 

 

           

Platon (427-347.p.n.e.) je rodjen u Atini u aristokratskoj porodici . Bio je, za to vrijeme, svestrano obrazovan. Pravo ime mu je Aristokle, a ime Platon je dobio po grckoj riječi platis, što znači sirok, plecat. Kada je upoznao Sokrata bio je ocaran njegovom mudroscu i postao je njegov najbolji ucenik i prijatelj osam godina (do Sokratove smrti). Platon je ,poslije Sokratovog pogubljenja, bio razocaran u drzavu i nekoliko godina je putovao po Egiptu  i juznoj Italiji. Godine 387. p.n.e. vraća se u Atinu i tu osniva svoju školu - AKADEMIJU . Ona je dobila ime po mjestu gdje je Platon podučavao - u vrtu posvećenom mitskom  heroju Akademu). To je vrijeme njegovog najplodnijeg rada kada je napisao svoja najznacajnija djela-dijaloge.

Platon je jedan od najvecih filozofa uopste. Pod uticajem je elejaca i pitagorejaca, a posebno Sokratove etike. On je na svoj nacin smislio tokove, pretpostavke, temeljne stavove i posljedice dotadasnjeg razvoja grcke filozofije. Platon je prvi grcki filozof koji je u svojim djelima nastojao obuhvatiti gotovo sve filozofske probleme, ostavljajuci nam iza sebe sacuvan skoro cijeli opus svojih djela. 
 

Platonovo ucenje poznajemo izvorno jer su njegova djela sacuvana u cjelini. Većinom su to dijalozi. U obliku razgovora prenio je Platon žive misli svoga vremena, stvarne polemike Sokrata sa sofistima. Ta suprotstavljanja, u kojima Platon svjedoci, ali i domislja antiteze razlicitih životnih nazora, izrazena su u dotjeranu obliku zavidne literarne vrijednosti.  
 

Sokrat se javlja kao nosilac Platonovih shvatanja. Pojedine filozofske probleme koji ga zaokupljaju nije Platon izlagao sustavno, nego ih ispreplice i ponavlja u razlicitim dijalozima.Tako, npr. u najpoznatijem dijalogu u Drzavi isprepliće ontoloska, eticka, esteticka, spoznajna, psiholoska, politicka i druga razmatranja. Uz to on paralelno razvija probleme, teze i prigovore, tako da njegov sustav sazrijeva pola vijeka. Istoricari filozofije razlikuju nekoliko etapa Platonovog razvoja: sokratsko, prijelazno, zrelo i kasno doba. 

Platonovo učenje o spoznaji se bazira na njegovom idealističkom tumačenju svijeta. Ona je, prije svega, racionalisticka , jer svijet ideja jedno mišljenjem možemo spoznati. Materijalni svijet spoznajemo čulima, ali to nije prava spoznaja.

U teoriju spoznaje Platon uključuje i svoju "teoriju sjećanja". Govorio je da metodom dijaletike , dijaloga mi trebamo podstaći dušu na sjećanje svijeta ideja u kome je boravila prije ulaska u tijelo. Zbog toga u ovom svijetu mi ne spoznajemo ništa novo- to je samo sjećanje.

Takođe , tvrdio je da u materijalnom svijetu mi vidimo samo sjene svijeta ideja. To je Platon opisao u svojoj poznatoj slici pećine u djelu Drzava. Naime, Platon je opisao čovječanstvo kao grupu ljudi u mračnoj pećini. Iza njih je otvor iz kojeg dolazi svjetlost. Ta svjetlost baca sjenke prema zidu u koji ljudi gledaju. Kako napolju ljudi možda nose neke stvari (kutije na primjer), sjene koje su na zidu daju ljudina pogrešan utisak o vanjskom svijetu- ljudi sa kockastim glavama (nepoznavanje svijeta ideja). Ponekad se neko iz grupe odvoji i izađe napolje, međutim, jaka svjetlost ih zaslijepi (radi tame u kojoj su živjeli) i oni u strahu trče nazad u pećinu.

Po Platonu etički ideal je postići vrlinu, a ona se zasniva na znanju. To je težnja ka ideji dobra kao vrhunskoj vrijednosti. Ideja dobra se ne može ostvariti samo u pojedincu nego istovremeno u zajednici, odnosno u državi.

Tako je njegovo etičko učenje povezano sa učenjem o idealnoj državi. Idealna država se zasniva na podjeli rada, zato ona treba da ima tri staleža:

- Stalež proizvođača (zanatlije i zemljoradnici)
- Vojnici koji brane državu-vrlina hrabrosti
- Filozofi- vladari koji svojom mudrošću vode državu.


Staleži se ne trebaju mješati u poslove drugih staleža da bi se postigla maksimalna efikasnost. Država treba da obezbjedi pravdu za sve i da svoje građane uči vrlini dobru.

Najpoznatija djela su :