„Gospođice iz Avinjona”
„Gospođice iz Avinjona”
Želja Pikasa je bila da ovom slikom uništi gotovo sve. Kao jedna od najvažnijih Pikasovih pobuna koja je uticala na ovo njegovo delo je svakako pobuna protiv mita ženske lepote. Međutim, ova njegova pobuna se čini relativno nevažnom u poređenju sa drugom pobunom: razaranje već stvorene predstave o njegovom slikarstvu. Bunio se protiv celokupne zapadnoevropske umetnosti, počevši od rane renesanse. Ali ipak, slika nije nastala ni iz čega. Pikaso je izučavao iberijsku i afričku skulpturu, koja je imala baš takve arhaične oblike, koji su ga inspirisali da stvori stilizovane, prirodne oblike, da ih rasporedi u stroge geometrijske okvire i da ih, na kraju, radikalno deformiše.
Pikaso je ovu svoju sliku prokomentarisao sledećim rečima: «U Gospođicama iz Avinjona naslikao sam na anfisu nos iz profila. Morao sam da ga prikažem sa strane da bih mogao da ga nazovem nosem. Pa su tako počeli da pričaju o crnačkoj umetnosti. Da li ste videli ikada ijednu afričku skulpturu – samo jednu – gde lice maske ima nos iz profila?»
„Violina”
Pikasov kolaž „Violina” iz 1913. godine ističe plavu, žutu i crvenu boju. Upotrebom pijeska i boje, Pikaso je postigao različite fakture (zrnastu i glatku), kao i ineravne površine, koje djelu dajureljefni kvalitet. Kompozicija pokazuje neobičnu napetost, postignutu ne samo stepenastim preklapanjem i razmještanjem vertikalnih planova instrumenata, već i različitom veličinom otvora za zvuk, koji se nalazi na planovima iste plave boje.
„Siromašni ljudi na obali”
Pikasovo remek-djelo „Siromašni ljudi na obali” predstavlja jednu porodicu i izmučenu siromaštvom. Mirnim i blagim potezima kista, Pikaso nas uvodi u melanholiju trenutka, čemu doprinose varijacije plavih tonova.
Ova slika pripada „plavom” periodu njegovog slikarstva. Upravo ovaj opseg nastalih slika biva inspirisan smrću, pa tako i na ovoj slici lako uočavamo prisutnost smrti. Smrt prijeti mladom, kao i starom, te i na licima figura se jasno uočava misao o neminovnosti.
 |
 |
 |
 |
 |
 |