Maja Mihajlovna Pliseckaja (rus.: Майя Михайловна Плисецкая, 20. novembar 1925) je nekadašnja ruska baletska igračica. Maja Plisecka potiče iz stare ruske baletske familije jevrejskog porekla. Ujak Asaf Meserer bio je legendarni profesor Baleta. Tetka uz koju je odrasla, Sulamif Meserer, bila je primabalerina Boljšog baleta. Mladost Maje Plisecke obeležile su patnje pod staljinizmom. Otac joj je nestao bez traga 1937, a majka deportovana u Kazahstan. Pedeset godina kasnije otkriveno je da je otac ubijen. Postala je član Boljšoj baleta 1943, ali do 1959 nije mogla da nastupa u inostranstvu usled podozrivosti prema njenom poreklu.
Plisecka je postala poznata po visokim skokovima, fleksibilnim leđima, dugim rukama, gracioznosti pokreta i harizmi, kojoj su doprinosili upečatljiv izgled i crvena kosa. Njene najčuvenije uloge bile su u baletima Labudovo jezero (1947), Uspavana lepotica (1961), Karmen, Don Kihot i Ana Karenjina. Ulogu Umirućeg labuda igrala je više od hiljadu puta. Godine 1958. dodeljena joj je titula „Zaslužnog umetnika SSSR-a“. Iste godine udala se za mladog kompozitora Rodion Ščedrina. Tokom karijere, kritičari su je videli kao definitivnu naslednicu legendarne Ane Pavlove. Za nju su inscenirali poznati koreografi Rolan Peti i Moris Bežar. Karijera joj je trajala neuobičajeno dugo - 60 godina. Poslednji put je nastupila 1996. kada je imala 70 godina, u koreografiji Morisa Bežara „Ave Maja".
Ime Maja Pliseckaja je u svijetu baletske umjetnosti postalo sinonimom vrhunskog baleta. Ova dugogodišnja primabalerina Boljšoj teatra, u periodu 1991-1993. biva svjedokom ne samo žestokih promjena u Sovjetskom savezu i ostalim socijalističkim zemljama već i raspada najpoznatijeg ruskog teatra, iz kojeg se naglo odlijevaju kadrovi i čija slava počinje da blijedi. To je period koji opisuje njena knjiga memoara Ja, Maja Pliseckaja… Kao pobunjenik protiv nepotizma, korupcije, političkih prisila, a posebno protiv teatarske zagušljivosti i duhovne ubuđalosti, sama Pliseckaja izjavljuje kako je osnovni osjećaj u vezi sa prvim objavljivanjem knjige, koja je u Rusiji već doživjela pet izdanja i postala bestseler, bio strah. "To je bio dio osnovnog genetičkog koda sovjetskog čovjeka i nešto što je cementiralo cijeli sistem", kaže Pliseckaja. Ona igra na svim velikim svjetskim scenama, upoznajući se tako sa radom drugih baletnih ansambala, tako da sa svojim suprugom Rodionom Ščedrinom, kompozitorom, osmišljava nove balete kojima unosi jedan novi duh u Baljšoj teatar, u kojem je provela više od 50 godina. Kada govori o svojim iskustvima u radu i životu, Maja kaže: "Kakvu filozofiju sam usvojila? Najjednostavniju. Ljudi se ne dijele na klase, rase, društvene sisteme. Ljudi se dijele na loše i dobre. Na jako loše i jako dobre. Samo tako. I ta borba između dobra i zla traje vijekovima."
|
|
|
|
|
|