Ekspresionizam je termin koji je koristila skupina njemačkih umjetnika 20. st. kako bi opisala svoja estetska načela u umjetnosti. Taj se izraz moze koristiti za svaki umjetnicki rad u kojem je objektivna stvarnost pomaknuta da bi opisala unutrašnje stanje umjetnika. U francuskom jeziku riječ expression znači izražaj.

Ekspresionizam je umjetnički pravac koji se javlja u prvom desetljeću 20. stoljeća. Ponajprije u slikarstvu, kao opozicija naturalizmu i impresionizmu. Kao poseban umjetnički pokret, njemačko ekspresionističko slikarstvo ranih 1900-ih razvija reakciju na inertne akademske standarde prethodnog stoljeća. Odbija slikoviti naturalizam da bi pokazao izravnost emocionalne ekspresije karakterizirane debelim iskrivljenim formama i napadnim bojama. Prvi ekspresionistički slikari su grupa nazvana "Die Brücke" (most), koja je osnovana u Dresdenu 1905. god. Njihov manifest ističe važnost emocionalnog doživljaja kao testa moralnih i umjetničkih vrijednosti. "Die Brücke" (Emil Nolde, Max Pechstein, Karl Schmidt - Rotluff) crpi poticaj od suvremenih francuskih pokreta znanih kao fovizam i ranijih umjetnika Paul Gauguina, Vincent Van Gogha, Henri de Toulouse-Lautreca i Muncha (najpoznatije djelo- "Krik").

Druga ekspresionistička grupa, "Der Blaue Reiter" (plavi jahač) osnovana je u Münchenu 1911. godine. Ime su dobili po jednoj slici Kandinskog, koji s Franzom Marcom formulira nove estetske vrijednosti grupe. Umjetnici koji djeluju u grupi Der Blaue Reiter su Franz Marc, August Macke, Vasilij Kandinski, Paul Klee.

Njemačkom ekspresionizmu pripadaju još i Max Beckmann, Oskar Kokoschka i Paula Modersohn - Becker.

Ekspresionizam je imao važan utjecaj na umjetnost 20. stoljeća i na umjetnike u New Yorku 1940-ih i 1950-ih godina.

Nacisti su 1933. godine ekspresionizam proglasili "izopačenom umjetnošću".

<<<<< Nazad