Antički počeci
Igre s loptama datiraju još od 1500 p.n.e u
Starom Egiptu. Stari Egipćani i
male grupe još nekih naroda su održavali ove igre kao dio religioznih ceremonija.
Ova tradicija i čitav koncept igre se proširio po Evropi u VIII vijeku
sa dolaskom tzv. Mura u južnu
Francusku. Zapravo, susret istočnjacke kulture
sa Hrišćanstvom je uticao na nastanak tenisa.
Hrišćanski monasi su postali zainteresovani za religiozne tradicije Mura i bili
prvi Evropljani koji su odigrali igre sa loptom.
Najranija verzija tenisa, gdje se lopta udarala od
zid, uskoro je prodrla van francuskih manastira i tokom XII i XIII vijeka
doživjela daljnji razvoj. Igrači su otkrili da imaju veću kontrolu
nad loptom koristeći se samo rukama, pa je u
prirodnom razvoju došlo i do početka upotrebe kožnih rukavica. Bilo je samo
pitanje vremena kada će ta ista rukavica biti
zamijenjena drvenim štapom, kreacijom prvog teniskog reketa ikada. Loptice su se
takođe poboljšale prelaskom sa drvenih na kožne
loptice punjene mekinjama. Igra je uskoro postala veoma popularna, posebno u
Francuskoj gdje je bila prihvaćena od strane
kraljevstva.
"Rojalni tenis"
Najveći razvoj tenisa, koji je doveo ovu igru do modernih razmjera, je
postignut u Francuskoj.
Tokom XVI, XVII i XVIII vijeka postao je veoma otmjen sport među kraljevima i
plemićima kao "Jeu de paumme" - tzv. "Igra dlana".
Raniji francuski igrači su počinjali igru izgovarajući riječ
"tenes" što znači igrati.
Igra je uskoro dobila naziv kao "Rojalni tenis".
"Rojalni tenis" je zapravo mnogo drugačiji od tenisa
kakvog danas znamo. Igran je u zatvorenom prostoru, u velikim galerijama
sa izbočenim krovovima. Poeni su se dobijali
gledajući odbijanje loptice od zidova prostorije. Ovo
je veoma drugačije od klasičnog tenisa, gdje je
pravougaoni teren postavljen na travnatu površinu i gdje se igra unutar
postavljenih granica terena. Još jedna bitna razlika leži u
sistemu potjere za lopticom. U današnjem tenisu loptica koja se dvaput
odbije od podlogu označava gubitak poena.
U "Rojalnom tenisu" ovo drugo odbijanje loptice je ključno
za osvajanje poena. Zapravo, u interesu igrača je
bilo udaranje loptice što bliže zidu iza protivnika.
Postoje tri vrste terena na kojima se moze igrati tenis a to su:
Nakon naglog rasta popularnosti među francuskim
plemstvom, tenis se proširio po Evropi, naročito u Engleskoj.
Kao i u Francuskoj, igra je postala poznata kao sport
kraljeva. Henry VIII je izrazio veliku zainteresovanost
te je napravio teren u njegovom Hampton Court-u, koji
se i danas koristi od strane teniskih entuzijasta. Tenis
nije bio prihvaćen samo u Francuskoj i Engleskoj, vec i u Španiji, Italiji,
Holandiji i Njemackoj. U XVIII vijeku njegov razvoj
je ipak krenuo silaznom putanjom tokom Francuske revolucije i Napoleona, čime je
bio eliminisan u većem dijelu Evrope.
Klasični tenis
U XIX vijeku je došlo do velikih promjena u svijetu tenisa kada je viktorijanski
napredak pokrenuo značajni preporod. Teniski tereni su se izgrađivali u poznatim
seoskim skupštinama, došlo je do pojave prvih teniskih klubova koji su
opskrbljavali sredstva za svoje novonastale članove. Tenis
je upravo u ovom periodu doživio najveći razvoj. Entuzijasti su pokušali
da adaptiraju igru kao sport na otvorenom prostoru.
Loptice su ovoga puta pravljene od gume što je
omogućilo dovoljnu mekoću kako se trava, igranjem na terenu, ne bi oštetila.
Pored mekoće, loptice su zadržale elastičnost i zivahnost.
Jedna od najvažnijih karakteristika klasičnog tenisa
je lakoća i jednostavnost igranja. Sve što je bilo potrebno
je ravna travnata podloga i odgovarajuća oprema, i teniski tereni su već postali
prepoznatljivi za bogato stanovništvo.
U veoma kratkom vremenskom roku, tenis je zamijenio kriket
kao ljetni sport. Najveći razvoj tenisa se desio
1875. godine. Klub pod imenom All England
Croquet Club je 1869. zakazao da privuče dovoljno
posjetilaca i godine 1875. odlučili su da ponude
tenis kao dodatnu atrakciju. Ova nova igra je doživjela
velik uspjeh, čak toliki da je klub promijenio ime u All England Croquet and
Lawn Tennis Club. Nešto poslije iste godine
organizovan je prvi teniski turnir ikad. Komitet je uspostavljen kako bi
se odredila prva pravila turnira sa 22 igrača i sa
oko 200 posmatrača. Time je rođen prvi Grand Slam poznat pod
imenom
Wimbledon - svjetski omiljeni teniski turnir
Razvoj tenisa se nastavio i godine 1927. šampionat je po prvi put bio prenošen
preko radija. Zahvaljujući ovome tenis je još više dobio na popularnosti i tokom
1930. postao je veoma otmjen za vrijeme britanskih tenisera kao sto su Fred
Perry i Don Budge te internacionalnih šampiona kao sto je Henri Lacoste. Upravo
u ovom periodu
Odjeća koja se koristila tokom igranja turnira u to vrijeme je bila drugačija od
današnje. Među teniserima su bile popularne dugačke pantalone dok su teniserke
nosile duge suknje i čarape. Prva promjena odjeće desila se 1933. kada je
Bunny Austin iz SAD-a izašao na teren noseći šorc
čime je šokirao javnost.
Godine 1939. turnir je bio privremeno zatvoren zbog pojave Drugog svijetskog
rata i takvo stanje se održalo sve do 1946. Za modu ova godina je bila
posljednja kada su se tokom igranja nosile duge pantalone. Poslijeratni period
je donio nove transformacije u tenisu, dodavajući tehnički napredak u samu igru.
Godina 1960. je označena dominacijom australskih tenisera Rod Lavera i Roy
Emersona kao i televizijskim prenosom. Na taj način turnir je predstavljen mnogo
široj publici i sam tenis je postao veliko-profitni, intenacionalni sport. Prvi
televizijski prenos Wimbledona u boji je održan 1967. godine.
Kroz 70-tih i 80-tih godina turnirom je dominirala nova generacija
internacionalnih igrača koji su uveliko zaokupili sve obožavaoce tenisa. Ti
igrači su Bjorn Borg, Jimmy Connors i John McEnroe. U ženskoj konkurenciji
dominirale su Sue Barker, Chris Evert i Martina Navratilova. Njihovi nastupi su
popunjavali tribine do posljednjeg mjesta. Najpoznatija britanska teniserka bila
je Virginia Wade, posljednja Britanka koja je osvojila