Antički počeci
Igre s loptama datiraju još od 1500 p.n.e u Starom Egiptu. Stari Egipćani i male grupe još nekih naroda su održavali ove igre kao dio religioznih ceremonija. Ova tradicija i čitav koncept igre se proširio po Evropi u VIII vijeku sa dolaskom tzv. Mura u južnu Francusku. Zapravo, susret istočnjacke kulture sa Hrišćanstvom je uticao na nastanak tenisa. 

Hrišćanski monasi su postali zainteresovani za religiozne tradicije Mura i bili prvi Evropljani koji su odigrali igre sa loptom. Najranija verzija tenisa, gdje se lopta udarala od zid, uskoro je prodrla van francuskih manastira i tokom XII i XIII vijeka doživjela daljnji razvoj. Igrači su otkrili da imaju veću kontrolu nad loptom koristeći se samo rukama, pa je u prirodnom razvoju došlo i do početka upotrebe kožnih rukavica. Bilo je samo pitanje vremena kada će ta ista rukavica biti zamijenjena drvenim štapom, kreacijom prvog teniskog reketa ikada. Loptice su se takođe poboljšale prelaskom sa drvenih na kožne loptice punjene mekinjama. Igra je uskoro postala veoma popularna, posebno u Francuskoj gdje je bila prihvaćena od strane kraljevstva.

"Rojalni tenis"
Najveći razvoj tenisa, koji je doveo ovu igru do modernih razmjera, je postignut u Francuskoj. Tokom XVI, XVII i XVIII vijeka postao je veoma otmjen sport među kraljevima i plemićima kao "Jeu de paumme" - tzv. "Igra dlana". Raniji francuski igrači su počinjali igru izgovarajući riječ "tenes" što znači igrati. Igra je uskoro dobila naziv kao "Rojalni tenis".

"Rojalni tenis" je zapravo mnogo drugačiji od tenisa kakvog danas znamo. Igran je u zatvorenom prostoru, u velikim galerijama sa izbočenim krovovima. Poeni su se dobijali gledajući odbijanje loptice od zidova prostorije. Ovo je veoma drugačije od klasičnog tenisa, gdje je pravougaoni teren postavljen na travnatu površinu i gdje se igra unutar postavljenih granica terena. Još jedna bitna razlika leži u sistemu potjere za lopticom. U današnjem tenisu loptica koja se dvaput odbije od podlogu označava gubitak poena. U "Rojalnom tenisu" ovo drugo odbijanje loptice je ključno za osvajanje poena. Zapravo, u interesu igrača je bilo udaranje loptice što bliže zidu iza protivnika.

Postoje tri vrste terena na kojima se moze igrati tenis a to su:

Zemljani   

Travnati

Cvrsti

Nakon naglog rasta popularnosti među francuskim plemstvom, tenis se proširio po Evropi, naročito u Engleskoj. Kao i u Francuskoj, igra je postala poznata kao sport kraljeva. Henry VIII je izrazio veliku zainteresovanost te je napravio teren u njegovom Hampton Court-u, koji se i danas koristi od strane teniskih entuzijasta. Tenis nije bio prihvaćen samo u Francuskoj i Engleskoj, vec i u Španiji, Italiji, Holandiji i Njemackoj. U XVIII vijeku njegov razvoj je ipak krenuo silaznom putanjom tokom Francuske revolucije i Napoleona, čime je bio eliminisan u većem dijelu Evrope.

Klasični tenis
U XIX vijeku je došlo do velikih promjena u svijetu tenisa kada je viktorijanski napredak pokrenuo značajni preporod. Teniski tereni su se izgrađivali u poznatim seoskim skupštinama, došlo je do pojave prvih teniskih klubova koji su opskrbljavali sredstva za svoje novonastale članove. Tenis je upravo u ovom periodu doživio najveći razvoj. Entuzijasti su pokušali da adaptiraju igru kao sport na otvorenom prostoru. Loptice su ovoga puta pravljene od gume što je omogućilo dovoljnu mekoću kako se trava, igranjem na terenu, ne bi oštetila. Pored mekoće, loptice su zadržale elastičnost i zivahnost.

Jedna od najvažnijih karakteristika klasičnog tenisa je lakoća i jednostavnost igranja. Sve što je bilo potrebno je ravna travnata podloga i odgovarajuća oprema, i teniski tereni su već postali prepoznatljivi za bogato stanovništvo.

U veoma kratkom vremenskom roku, tenis je zamijenio kriket kao ljetni sport. Najveći razvoj tenisa se desio 1875. godine. Klub pod imenom All England Croquet Club je 1869. zakazao da privuče dovoljno posjetilaca i godine 1875. odlučili su da ponude tenis kao dodatnu atrakciju. Ova nova igra je doživjela velik uspjeh, čak toliki da je klub promijenio ime u All England Croquet and Lawn Tennis Club. Nešto poslije iste godine organizovan je prvi teniski turnir ikad. Komitet je uspostavljen kako bi se odredila prva pravila turnira sa 22 igrača i sa oko 200 posmatrača. Time je rođen prvi Grand Slam poznat pod imenom Wimbledon.

Wimbledon - svjetski omiljeni teniski turnir
Wimbledon je jedan od najvažnijih postignuća u istoriji tenisa. Zahvaljujući ovom turniru tenis je postigao veliko interesovanje među ljudima i nije trebalo mnogo vremena da se pojave prvi šampioni. Jedan od prvih bio je William Renshaw koji je titulu osvojio osam puta između 1881. i 1889. godine. Ovaj rekord je još uvijek neprevaziđen.

Razvoj tenisa se nastavio i godine 1927. šampionat je po prvi put bio prenošen preko radija. Zahvaljujući ovome tenis je još više dobio na popularnosti i tokom 1930. postao je veoma otmjen za vrijeme britanskih tenisera kao sto su Fred Perry i Don Budge te internacionalnih šampiona kao sto je Henri Lacoste. Upravo u ovom periodu Wimbledon je doživio najveći procvat.

Odjeća koja se koristila tokom igranja turnira u to vrijeme je bila drugačija od današnje. Među teniserima su bile popularne dugačke pantalone dok su teniserke nosile duge suknje i čarape. Prva promjena odjeće desila se 1933. kada je Bunny Austin iz SAD-a izašao na teren noseći šorc čime je šokirao javnost.

Godine 1939. turnir je bio privremeno zatvoren zbog pojave Drugog svijetskog rata i takvo stanje se održalo sve do 1946. Za modu ova godina je bila posljednja kada su se tokom igranja nosile duge pantalone. Poslijeratni period je donio nove transformacije u tenisu, dodavajući tehnički napredak u samu igru. Godina 1960. je označena dominacijom australskih tenisera Rod Lavera i Roy Emersona kao i televizijskim prenosom. Na taj način turnir je predstavljen mnogo široj publici i sam tenis je postao veliko-profitni, intenacionalni sport. Prvi televizijski prenos Wimbledona u boji je održan 1967. godine.

Kroz 70-tih i 80-tih godina turnirom je dominirala nova generacija internacionalnih igrača koji su uveliko zaokupili sve obožavaoce tenisa. Ti igrači su Bjorn Borg, Jimmy Connors i John McEnroe. U ženskoj konkurenciji dominirale su Sue Barker, Chris Evert i Martina Navratilova. Njihovi nastupi su popunjavali tribine do posljednjeg mjesta. Najpoznatija britanska teniserka bila je Virginia Wade, posljednja Britanka koja je osvojila Wimbledon 1977. Godine 1986. prvi put su u tenisu prihvaćene žute loptice dijelom iz razloga kako bi se povećala vidljivost za televizijske kamere.

POVRATAK NA HOMEPAGE