Sagrada Familia životno je djelo Antonija Gaudija na kome je radio posljednje četiri decenije svog života. Ona predstavlja veličanstveni se hram koji gradi i dan danas.
Katedrala Sagrada Familia ili Sveta Familija
zamišljena je kao ogromna moderna crkva čiji svaki dio nosi određeno simboličko
značenje. Gaudi je bio ograničen finansijski zbog čega je u Prvom svjetskom ratu
bio prinuđen da ide od kuće do kuće i prikuplja donacije za svoju crkvu. Za
vrijeme izgradnje često je vršio ispravke prvobitnih nacrta.
Crkva je zamišljena kao simbol tijela Isusa Hrista. U središtu se nalazi najviši
od ukupno 18 tornjeva-zvonika, koji je simbol samog Isusa Hrista visine 557
stopa. Okolni tornjevi reprezentuju 12 apostola, Bogorodicu i četiri Jevanđelja.
Postoje tri ulaza u crkvu. Najveci je ulaz Ljubavi koji prikazuje Hristovo
rođenje. Slijedi ulaz Nade koji dočarava scene iz Hristovog djetinstva poput
Herodotovog strašnog pokolja djece, i konačno ulaz Vjere obiljezen Hristovim
raspećem. Najviši toranj Gaudi je zamislio kao veliki krst koji bi bacao sjenku
na grad. I boje su prikazane simbolično. Na primjer, za ulaz Nade namjeravao je
da upotrijebi zelenu. Nije volio kamen u prirodnoj boji jer je smatrao da
izgleda vjestački, ali ipak mu je kamen bio omiljeni materijal. Iako je čitava
građevina izrađena u kamenu uopće ne djeluje grubo već nježno i paučinasto.
Gledajući arhitektonski Sagrada Familia ne pripada niti jednom stilu. Prvobitno
zamišljena kao gotička građevina, vremenom je prerasla u građevinu bez stila, u
građevinu koja nosi lična uvjerenja i ličnu “arhitekturu” samog Gaudija, u
njegovu imaginaciju.
Antonio Gaudi nikada nije imao šansu završiti svoju Sagradu Familiu. Smrt ga je
prekinula u naumu.
Građevina stoji kao nedovršena i dan danas. Njeno konačno otvorenje planira se
za 2026.godinu. 2004. godine nedovršenu katedralu posjetilo je 2.26 miliona
ljudi učinvši je time najposjećenijom građevinom u Španiji.