Napoleonovo rođenje na Korzici
Ovo je priča o čovjeku koji je veći dio života proveo na bojnom polju, u toj mjeri da je tokom vremena stekao oreol heroja. U vrijeme kad je Napoleon rođen, njegovi roditelji, Marija Leticija Ramolino i Karlo Bonaparta, bili su uključeni u korzikanski pokret za nezavisnost. Napoleon je rođen istog dana kad je Korzika poražena i zvanično postala dio francuske teritorije. Izgleda da je Napoleonu bilo suđeno da postane vojnik. Korzika je ostrvo u Sredozemnom moru. Bila je prevelika da bi ostala obično ostrvo, dovoljno velika da postane samostalna zemlja, ako bi okolnosti to dozvolile. Nažalost, pozicija Korzike bila je od strateškog značaja u Sredozemlju, tako da su ostrvom od davnih vremena upravljale mnoge moćnije države. Prije no što je postala dio Francuske, Korzikom su vladali Đenovljani.
Uprkos surovoj okupaciji, Korzikanci se nikada nisu predali stranoj dominaciji. To se desilo i kada su Francuzi okupirali Korziku, tako da je Korzika ostala jedan od najsiromašnijih dijelova Francuske.
Tokom djetinjstva, Napoleon je siromaštvo Korzikanaca smatrao uvredom. U to vrijeme, jedan od njegovih junaka bio je Paskvale Paoli, vođa korzikanskog pokreta za nezavisnost. Paoli se nadao ekonomskom napretku ostrva i pokušavao je da podstakne gajenje krompira i drugih novih usjeva, dok je istovremeno podsticao razvoj rudarstva i gradnju makadamskih puteva. Ovaj korzikanski junak nije bio samo vojnik, već je pokušao da sveobuhvatno razvije taj region.
Ipak, kada je zapretio Francuzima silom, u tom kontekstu krhke i djelimične nezavisnosti, bio je optužen za zločin i protjeran u Englesku. Napoleonov otac, Karlo bio je bivši Paolov poručnik, ali je promjenio mišljenje i počeo da podržava Francusku. Zbog toga je izgubio podršku sunarodnika, ali je dobio mnoge titule od Francuza i, kako se Napoleon sjećao, postao uticajna ličnost na Korzici. Ipak, Napoleon se više divio Paoliju, prognanom junaku, nego ocu, koga je smatrao snobom i izdajicom.
Više je volio majku od oca. Pričalo se da je Marija Bonaparta " imala um muškarca u ženskom tijelu". Za nju je čast bila najveća vrlina. Od djetinjstva je ohrabrivala Napoleona da vjeruje u sebe, usmjeravajući ga prema tome da postane glava porodice, jer je bio najstarije djete. Napoleon se nadao da će postati jednako snažna i odgovorna ličnost kao i njegova majka.
Kao i njegov junak Paoli, i Napoleon je napustio korziku. Brinući se za budućnost svog sina, roditelji su odlučili da ga upišu u vojnu akademiju u Francuskoj. Tako je u desetoj godini napravio prve korake ka vlasti, tačno onako kako se njegova majka nadala.