KOLOSEUM U RIMU

    U prvom vijeku naše ere, tačnije 72. godine, car Vespazijan je želio napraviti veličanstvenu arenu u srcu Rima, za razliku od svih dotad građenih izvan gradskih središta. Gradnja je trajala desetak godina, a svečanost otvaranja trajala sto dana. Sve je bilo po principu kruha i igara.
   Napravljeno je 76 ulaza, iz razloga  da gledaoci mogu brzo ući i izaći iz njega, čak za nepunih deset minuta. A mogao ih je primiti oko 50.000 za sjedenje, i oko 10.000 za stajanje. Objekt je sagrađen u valjkastom obliku, na tlocrtu elipse, a sjedišta su se u redovima spuštala prema središtu arene. Zidne arkade su bile ukrašene brojnim skulpturama, dok je laneni krov je štitio gledaoce od kiše i jakog sunca. Drveni pod je pokrivao prostor ispod, gdje su se nalazili gladijatori i životinje.Mjesta su bila označena, a naravno da je car, uz svoju svitu, sjedio najbliže samoj areni.
   Ljepota ove veličanstvene građevine nespojiva je sa svrhom njene gradnje. U njoj su se održavali razni sportovi na suhom ali i na vodi. Najpoznatije su bile borbe gladijatora i zvijeri, surove igre sa potocima krvi. Gladijatori su bili robovi, ratni zarobljenici, kriminalci. Znalo je biti i žena, koje su se prerušavale u Amazonke.Te igre su carevi poklanjali svom narodu. Njima je to značilo kao nama pozorišne predstave. Prije početka borbe, gladijatori su se obraćali caru pozdravom : ‘Ave Caesar, morituri te salutant’ (Zdravo, Care, pozdravljaju te oni koji će umrijeti).

   Ulazeći u ovo čudo graditeljstva i istorije, prožme vas jeza, pri pomisli da je to bilo središte strašne ljudske okrutnosti, gdje su mučenja predstavljala vrhunsku zabavu. Njegova unutrašnjost je fascinantna, čak i ovo što je do danas sačuvano djeluje zastrašujuće. Koloseum je pregrmio i potrese, požare, sve to ga je postepeno uništavalo.

U 18. vijeku papa Benedikt XIV proglasio ga je za sveto mjesto, simbol hrišćanskog mučeništva i stradanja, te mu se od tada počela poklanjati vrijedna pažnja.