Aleksandar Veliki clan vladarske dinastije Argead, sin Filipa II i epirske princeze Olimpije, rodjen je 22. jula 356. godine prije nove ere u okolini danasnjeg grada Soluna u sjevernoj Grckoj, ucenik grckog filozofa i znanstvenika Aristotela. Kao zapovjednik velike makedonsko-grcke vojske osvojio je Persiju, Egipat i sve zemlje do sjevera Indije. Nakon sto se Filip II razveo od Olimpije i ozenio novom zenom Euridikom, Aleksandar se posvadjao s ocem i otisao s majkom u Epir. No, nakon nekog vremena izmirio se s ocem i vratio na dvor. Godine 336. p.n.e. Filipa II drugog dana vjenacanja njegove kcerke Kleopatre ubija mladi plemic Pausinas. Kako je Pausinas ubrzo ubijen motiv ubojstva nikada nije razjasnjen. Danas se samo nagadja da su za ubistvo znali, a mozda bili cak i umijeseni, Aleksandar i Olimpija ili barem jedno od njih dvoje. Postoji i teorija prema kojoj je ubistvo inicirao i finansirao perzijski kralj Darijus III.Aleksandar, koji je tada imao samo 20 godina, postaje kralj svih Makedonaca i politicki ujedinjuje grcki svijet. Nakon sto je ucvrstio svoju vlast krece s 30.000 pjesaka i 5000 konjanika na osvajacki pohod ka Persiji. Velik dio pokorenih naroda docekivao ga je kao osloboditelja jer je uglavnom bilo rijec o rusenju tirana koje je Aleksandar zamijenio (za onodobne pojmove) demokratski uredjenim drustvom. Na taj nacin suzavao je prostor za moguce pobune protiv njegove vladavine. Kada je osvojio grad Gordion macem je presjekao znameniti Gordijski cvor, a legenda kaze da ce onaj koji razrmrsi ovaj cvor vladati svijetom. Nakon osvajanja u Maloj Aziji Aleksandar je krenuo ka Egiptu gdje je takodjer docekan kao osloboditelj, a egipatski svestenici proglasili su ga Amonovim sinom. U Egiptu 331. godine p.n.e. osniva grad Aleksandriju. U svojim osvajanjima utemeljiti ce brojne gradove sve ih redom nazvavsi Aleksandrija, a jedan od njih osnovao je i u okolini danasanjeg Kandahra (Avganistan).

Aleksandar je namjeravao doci do Okeana, velike mitske rijeke za koju su Grci vjerovali da opasuje svijet, ali njegovi su ga vojnici zbog napora i bolesti odbili slijediti. Kada je to cuo Aleksandar Veliki zatvorio se u svoj sator i poceo plakati. Ali na kraju nije mu ostalo nista drugo do vratiti se u svoju novu prijestonicu Babilon. Po povratku iznova uspostavlja autoritet i priprema napad na Kartagu. Ali iznenada 13.juna 323. p.n.e. umire. Postoje i prepostavke da je ustvari otrovan. Njegovo tijelo, zapecaceno u staklenom lijesu i zlatnom kovcegu, cuvalo se u Aleksandriji, gradu sto ga je osnovao sebi na uspomenu, ali grob nikada nije otkriven. Za zivota Aleksandar je imao namjeru stopiti Makedonce i Persijance u jedan narod. Kako bi proveo svoju namjeru u djelo nagovarao je makedonske vojnike i casnike da se zene Perzijankama. U 13 godina stvorio je carstvo koje je velicinom (od Makedonije do Indije), do tada, nadmasivalo sva koja su postojala. Posljedice njegovih osvajanja bile su znacajne jer je prestalo postojati Persijsko carstvo, a aramjeski jezik kojim se govorilo u Persiji potisnut je grckim jezikom. Utemeljivsi mnoge gradove potaknuto je razvoj trgovine i ekonomije uopste. Njegovu vojsku pratili su znanstvenici koji su istrazivali nepoznate krajeve kroz koje su prolazili tako da se znanje iz geografije i biologije znatno prosirilo.

Vojni strucnjaci i danas Aleksandra Velikog smatraju jednim od navjecih vojnih zapovjednika u istoriji. Borio se rame uz rame sa svojim vojnicima, uvijek je licno vodio napad i bio im je uzor. Imao je veliku harizmu, sto dokazuje i to da se nakon smrti Aleksandra Velikog njegovo carstvo raspalo na niz manjih medjusobno suprostavljenih drzava. Aleksandra Velikog mozemo uvrstiti medju individualce koji su oblikovali svijet kakvim ga danas poznajemo. Prije njega svijetom su dominirale istocnjacke kulture - Persijanci, Egipcani i Vavilonci. Nakon Aleksandrovih osvajanja primat preuzimaju Rimljani i Grci. Zlatne rezerve koje je zatekao na dvoru persijskog kralja iskoristio za nova osvajanja i gradnju novih gradova i luka. Na taj se nacin grcka civilizacija prosirili na cijeli tada znani svijet istovremeno poboljsavajuci trgovacke odnose i gospodarske aktivnosti. Gospodarski sastav koji je zapoceo poprimati oblik u doba Aleksandra Velikog ostao je nepromijenjen sve do industrijske revolucije u 19. vijeku. Osim toga, sve do kasnog 15. vijeka granice do kojih je dosegnuo Aleksandar Veliki ostat ce granicama smatranim naseljenim dijelovima Zemlje. Tek ce portugalski i spanski moreplovci pomaknuti te granice. Zenio se vise puta, imao je i brojne ljubavnice i jos ne posve utvrdjen broj djece. Broj djece kojima je Aleksandar bio otac varira od izvora do izvora, ali svi se slazu da je Herakles bio prvi Aleksandrov sin kojeg su u dobi od 17 godina ubili politicki protivnici zajedno s njegovom majkom Barsinom. Drugo nesporno dijete bio je Aleksandar IV koji je rodjen u prvom braku Aleksandra Velikog s Roksanom, kcerkom persijskog plemica Oksiartesa. I Aleksandar IV ubijen je u politickoj zavjeri zajedno s majkom. Navodno je imao cak i homoseksualnih sklonosti te bio u ljubavnoj vezi sa svojim prijateljem Hefestom, kaoi s persijskim sudijom Bagoasom. Danas ga zbog toga neki dozivljavaju kao gay junaka. Podaci o navodnim Aleksandrovim homoseksualnim vezama mogu se naci u knjizi Robin Lane Fox Alexander the Great, enciklopediji The Random House Encyclopedia i knjizi Mary Renault The Nature of Alexander. Carstvo Aleksandra Velikog nije bio vrt pun cvijeca u kojem su svi bili sretni. Njegovi su vojnici na najbrutalnije nacine pokoravali osvojene zemlje. Posebno kod osvajanja Indije kada su maskarirali stare i bolesne. U danasnjem Iranu poznat je i kao zli kralj, kao samo olicenje zla, koji je ucinio sve kako bi unistio staru persijsku kulturu i religiju. No, na Zapadu neki ga smatraju vizionarom koji je vjerovao u miroljubiv suzivot razlicitih nacija i rasa u svom carstvu. Zastupnici te teze pri tome se pozivaju na zapovijed Aleksandra Velikog na masovna vjencanja Grka i Perzijanaca.