Salvador Felipe
Jacinto Dali Domenech, Markiz od Pubola ili Salvador Felip Jacint Dali Domenech,
znan kao Salvador Dalí (Figueres, 11.maja 1904. - Torre Galaeta, 23.
januara 1989.), spanski slikar, pisac, dizajner i autor
filmova.
Bio je jedan od kljucnih licnosti u nadrealistickom pokretu i njegov enormni
talent za samo-publicitet ucinio ga je slavnim u svijetu.
Isprva je bio futurista i kubista, a poslije jedan od najistaknutijih nadrealista.
Kombinovanjem najheterogenijih detalja, koji su cesto dati u prostorno
deformisanim odnosima, ali slikani realisticnim nacinom, konstruise iracionalan
i sablastan svijet vizija iz groznicavih snova i halucinacija ("Postojanost
pamcenja", "Zirafa u plamenu", "Gala", "Mekana konstrukcija s kuhanim grahom -
predosjecaj Gradjanskog rata", "Posljednja vecera", itd.)
Ilustrovao je Dantea i Cervantesa. U svojim knjigama ("Tajni zivot Salvadora
Dalija") i konferensama isticao je bez rezerve "velicinu svoga genija". S Luisom
Buńuelom snimio je avangardisticke filmove "Andaluzijski pas" i "Zlatno
doba", a radio je i uspjele inscenacije i kostime za balete.
Dali se rodio u mjestu Figueres, Katalonija, 11. maja 1904.
godine. Njegov otac, don
Salvador, bio je javni biljeznik i ateista, a njegova
majka Ana Maria, bila je odana katolkinja. Njegov stariji brat, koji se takodje
zvao Salvador, umro je 9 mjeseci prije Dalíjeva rodjenja. Dalí je kasnije napisao
da se bolesno identifiikovao sa svojim imenjakom i da je imao neopisivo veliku
potrebu za paznjom.
Prema tvrdnji iz njegove autobiografije
Tajni zivot Salvadora Dalíja (1942)., Dalíjevo djetinjstvo bilo je
obiljezeno halucinacijama i neobicno jakim emocionalnim iskustvima, iz kojih su
kasnije oblikovani mnogi njegovi snovi i obsesije.
Vec od rane dobi Dali je pokazao talent za umjetnost. Izmedju 1921. do 1926.
studirao je umjetnost u Madridu.
Dalí je 1924. suspendovan na godinu dana zbog
neposlusnosti, a 1926. je izbacen zbog njegovog buntovnog ponasanja, koje je
ukljucivalo slucaj kada je odbio analiziu jer je bio uvjeren da njegovu ucitelji
nisu bili dovoljno kvalifikovani da bi ga ocjenili. No, u tom preiodu do
savrsenstva doveo je svoju sitnicavu tehniku crtanja tako sto je odmjerio snage
nizozemskih majstora mrtve prirode iz XVII. vijeka i francuskih zansrovskih
slikara iz XIX. vijeka. Dalíjeve slike koje je izlagao na raznim studentskim
izlozbama privukle su paznju mnogih, te je on 1925. imao uspjesnu izlozbu u
Barceloni. U svojoj ranoj fazi stvaranja Dalí je bio inspirisan apstraktnom
umjetnoscu svojih sunarodnjaka Pabla Picassa i Joana Miróa,
te je eksperimentisao raznim avangardnim stilovima, ukljucujuci i kubizam. Nakon
1928. vratio se svom ranijem interesu u metafizicku umjetnost italijanskih
slikara Giorgia de Chiricoa i Carla Carrŕe. Velika zabrinutost metafizickih
slikara sa evokativnom moci simbola sugestirala je namjernu istragu slika snova
prema principima Sigmunda Freuda, oca psihoanalize.
Godine 1929. Dalí se seli u Pariz i sluzbeno postaje
nadrealista. Te iste godine napravio je svoj prvi nadrealisticki film,
Andaluzijski pas (Un chien Andalou) zajedno sa rediteljem Luisom Buńuelom. Film
je sokirao javnost sa prizorima kao sto je prizor kada britva reze oko. Dalí je
1929. imao i izlozbu u Parizu, sa koje je prodano svako izlozeno djelo.
Predgovor izlozbenog kataloga napisao je André Breton, osnivac nadrealizma, i
tako potvrdio Dalí clanstvo u grupi. Za vrijeme 1930ih Dalí je naslikao vecinu
svojih djela po kojima je danas poznat.
Te slike ukljucuju neke od najpoznatijih
nadrealistickih slika, kao sto su satovi u slici Postojanost pamcenja (1931.).
U
kontrastu sa svojom uobicajenom nadrealistickom okupacijom sa fenomenom
nesvjesnih misli, Dalí insistira na razumno objektivniju prezentaciju iskustva
paranoicne opsesije. Sa velikom preciznoscu naslikao bi poznate nam objekte u
nelogicnim postavkama i kombinacijama, opisujuci ta svoja djela kao „rucno
izradjene fotografije snova“, a svoju metodu „paranoicno-kriticnu“. Mnoge njegove
slike koriste metodu ponavljanja slika – brojni satovi u Postojanosti sjecanja
na primjer – i oblika koji se preobrazuju, ili se pretvaraju u druge objekte, i
tako otvaraju prostor mnogim interpretacijama.
Kao i mnogi nadrealisti, Dalí se prepirao sa Bretonom, i
1939. sluzbeno je izbacen iz nadrealistickog pokreta. U to vrijeme on se u
svakom slucaju udaljavao od nadrealizma i priblizavao se naturalistickom stilu,
kojeg je inspirisala renesansna umjetnost kojoj se divio za vrijeme svojih
posjeta Italiji. Dalí 1940. Napusta ratnu Europu i seli se u SAD gdje je ostao
do 1948. U dodatku slikama, Dali je napravio mnoge kostime za balete, izradjivao
je nakit, i napravio je mnoge reklamne plakate koji su mu donijeli finansijske
prohode. Takodje je napravio scenu sna za Hitchcockov film Zacarana (1945.).
Dali se 1948. Vraca u Spaniju. Od tada je uglavnom zivio u Port Lligatu,
blizu njegovog rodnog mjesta, no znao je cesto posjetiti New York i Pariz.
Njegova kasnija djela su realnija nego prijasnja, a njihov glavni motiv bila je
Dalíjeva zena i muza, Gala. Takodje je naslikao djela sa religioznim motivima
kao Raspece (1954.) i Sakrament posljednje vecere (1955.).
Iako su njegova zadnja djela bila nepopularna kod kriticara, ona su nasiroko
reproducirana i postala su popularna medju publikom.
Kao blistava i kontroverzna figura, Dalí je ostao vrijedan vijesti do kraja
zivota.
Drugi dio njegove autobiografije, Dnevnik jednog genija, izasao je
1965.
Dali umire u Torre Galaeti 23. januara 1989. u 84 godini zivota.
Pokopan je u Dali muzeju, kojeg je osnovao 1974., u
svom rodnom mjestu. Jos jedan
muzej koji je posvecen pretezno njegovim djelima nalazi se u Saint Petersburgu
na Floridi.