AUTOPORTRET S RAFAELSKIM VRATOM

Ova je slika nastala kada je Daliju bilo samo 17 godina, godine 1921., kada mu je umrla majka, prikazao se nešto starijim i oštrijih crta lica što za njega nije karakteristično. Ovaj prilično grub, izazovan autoportret pun je macho atmosfere koja nas navodi na krivo mišljenje o autorovom karakteru, iako je pravi razlog skrivanje Dalijeve plahosti.

POSTOJANOST PAMĆENjA

Ova slika je najvjerojatnije najslavnije Dalijevo djelo, a naslikao ju je 1931. godine. Labavost, mlitavost obješenih glatkih satova briljantan je koncept, učinkovitiji od većine uzbudljivih iskrivljenja našeg već potkopanog vjerovanja u prirodu, propisani poredak. Na ovoj slici slikovito prikazivanje dostiže ono što se nalazi u našoj podsvijesti, pobuđujući u nama univerzalno zanimanje za vrijeme i pamćenje. I sam je Dali prisutan na slici i to u prikazu uspavane glave koju smo već vidjeli na slici Zagonetka žudnje. Inspiracija za nastanak ove slike je takodje vrlo neobična. Pojavila se kada je Dali razmišljao promatrajući prirodnost sira Camembert. Pozadina na kojoj je prikazan Port Lligat već je bila naslikana, tako je Daliju bilo potrebno samo nekoliko sati da dovrši sliku.

BROD

Brod na ovoj slici predstavlja ženu. Zene su inače čest predmet Dalijevih slika, kao npr. slike Španija, Djevojka na prozoru, i mnogih drugih.

ZAGONETKA ZUDNJE

Ova slika je nastala 1929. godine. Na njoj je vidljiva blijeda glatka glava (očito Dalijeva), prikazana kako spava i vjerovatno sanja. Kritičari uvjeravaju kako oblik glave podsjeća na neobičnu kamenu formaciju koja se može pronaći u okolici Cadaquesa, gdje je Dali živio. Međutim, ovdje su glava i njezini već poznati kovrčavi dodaci vrlo sitni, dok platnom dominira prodoran predmet pun pregradaka koji podsjeća na mozak. U mnogim pregradama je naznačeno `ma mere` (majko moja), a ostale pregrade su za druge opsesije Dalijeva života.

DJEVOJKA NA PROZORU

Djevojka sa slike je Dalijeva sestra Ana Maria, koja je pozirala za nekoliko portreta nastalih u ljeto 1925. godine. Kao i na poznatim slikama Djevojka koja sjedi i Žena na prozoru u Figuerasu, i ovdje je djevojka prikazana s leđa, tako da joj je lice sakriveno. Takav način prikazivanja bio je jedna od Dalijevih karakteristika pomenutog razdoblja, a mnogi su mu pokušali pronaći neko psihološko objašnjenje. Kroz bezizražajni ljudski element stvoren je efekt koji je u neobičnom kontrastu sa svečanim ugođajem, narocito sa izraženim prikazom rijeke i jasnoćom i svježinom slike. Slika je izložena na Dalijevoj prvoj samostalnoj izložbi održanoj u galeriji Delmau u Barseloni, gdje joj se divio i Pikaso. Ana Maria se o Daliju brinula poput majke, budući da je on bio ne samo strašno nepraktična osoba, već i stoga što se veoma bojao seksualnosti. Ona je bila njegov jedini ženski model sve do pojave njegove buduće žene, Gale Eluard. Gala je preuzela ulogu modela i nastavila pozirati sa istim ekskluzivnim žarom, što ju je učinilo Ana Marijinom vječnom neprijateljicom.

LABUDOVI REFLEKTOVANI U SLONOVE

Postoje dvije vrste Dalijevih halucinantnih vizija koje su nastale uz pomoć njegove paranoičko- kritičke metode: pojedinačne vizije koje se mijenjaju ovisno o percepciji onoga ko ih posmatra i grupe od dvije ili više vizija koje se kao predmeti međusobno razlikuju, ali imaju uznemiravajuce vizuelne sličnosti. Labudovi i grane drveća reflekovanjem na površini vode na neobjašnjiv način stvaraju odraze, zapravo likove slonova. Isto tako, ukoliko sliku okrenemo naopako, opet ćemo dobiti isti rezultat - labudovi će se reflektovati u slonove. Mekane, klizave površine i vijugavi oblici stvaraju posebno neugodnu atmosferu, koja nije u skladu sa likom blijedog muškarca koji zastajkuje. Naslikano 1937.