Austriju kao evropsku teritoriju osvajali su mnogi narodi, tako da je vijekovima bila pod njihovom vlascu.U pocetku to su prvo bili Rimljani, a zatim Huni, Lombardi, Ostrogoti, Bavarci i Franci. Od 10. do 13. vijeka Austrija je  bila pod vlascu Babenberga, nakon cega su ih naslijedili Habsburgovci,  koji su vladali Austrijom sve do 20. vijeka. Nakon ukidanja Svetog rimskog carstva, Austrija je 1867. godine postala dio dvojne monarhije, Austro-Ugarske. Austro-Ugarska se raspala nakon sto je izgubila Prvi svjetski rat, pa je nastala Austrija u danasnjim granicama.1938.god. Austriju je pripojila Njemacka ("Anschluss").
Saveznici su nakon 2. svj. rata drzali Austriju do 1955. godine, kad je opet stekla potpunu nezavisnost (27. jula 1955.), pod uslovom da ostane neutralna. Ipak, nakon propasti komunizma u Istocnoj Evropi, Austrija se politicki sve vise angazovala, te je 1995. godine postala clanica Evropske Unije, a 1999.  uvela i zvanicnu valutu euro, koji je zamjenio dotadasnji siling.

Praistorija

Podrucje danasnje Austrije naseljeno je vec u starijem kamenom dobu. Najpoznatiji nalaz iz tog doba je Vilendorfska Venera, pronadjena u Willendorfu u Donjoj Austriji. Procjenjuje se da je stara oko 25.000 godina. Taj kipic, pretpostavlja se, predstavlja idol plodnosti.

Otkrio ju je i opisao austrijski arheolog Jozef Sombati (njem. Josef Szombathy). Statueta je visoka 11,1 cm, a oblikovana je od oolitskog krecnjackog kamena  obojenog crvenim okerom. Predstavlja zensku figuru, preuvelicanih grudi, bedara i stomaka, koji naglasavaju vezu sa trudnocom, dok su noge i ruke, izuzetno tanke i presavijene iznad grudi, kao i neproporcionalno mala stopala, sumarno oblikovani i zanemareni u obradi.

Paleolitski umetnik, ako izuzmemo veoma lepo uradenu predstavu kose (neobicnog ornamenta na glavi, koji se moze shvatiti kao predstava „frizure“) nije posvetio paznju oblikovanju ni jednog detalja na na licu. Cela statua ima jajoliki oblik kamena u kome je radena.

Vilendorfska Venera je danas pohranjena u beckom Prirodnjackom muzeju (njem.Naturhistorisches Museum).

Kasnije su preko Balkana stigle nove tehnologije - poljoprivreda, stocarstvo i obrada metala. Porasla je populacija i formirala se prva trajna naselja. Zbog obilja prirodnih bogatstava kao sto su sol, bakar i zeljezo neka naselja su mogla razviti prostranu trgovacku mrezu. Najslavljeniji prapovijesni grad u Austriji je danasnji Hallstadt, koji je dostigao svoj vrhunac izmedju 750 i 400.pr.Hr. Prema njemu se i naziva to razdoblje srednjoeuropskog zeljeznog doba halstatskom kulturom. Halstatska se kultura rasirila niz Alpa i Dinarida od Svicarske do juznog Jadrana, njezinim nositeljima se smatraju Iliri. Oko 4.-og vijeka pr.Hr. prevladavali su Kelti.

Rimsko doba

Keltskom kraljevstvom Norikom sa sredistem u danasnjoj Koruskoj Rimljani su upravljali od godine 16. pr. Kr., dok je zapadni dio zemlje pripadao provinciji Reciji, a istok Panoniji. Jedino podrucja sjeverna od Dunava nisu bila pod rimskom vlascu. Dok su Kelti na podrucjima pod kontrolom Rima sve vise romanizirani, na sjeveru su se naselili Germani i mijesali s lokalnim stanovnistvom. Niz Dunav postojale su rimske utvrde, a jedna od tih, na mjestu starog keltskog ili ilirskog naselja, bila je Vindobona odnosno danasnji Bec (na njemackom Wien).

Vindobona

Rani srednji vijek

Postepenim slabljenjem Rimskog Carstva Austrija je bila sve vise izlozena napadima germanskih i drugih naroda. Ovuda su presli Markomani i Langobardi na svojem putu ka Italiji, dok su se na zapadnom kraju zemlje, u danasnjem Vorarlbergu, etablirali Alemani. Tek prilicno kasno, oko sredine 6.-og vijeka, pojavili su se Bavarci na zapadu i Slaveni i Avari na jugoistoku danasnje Austrije. Karantanija ili Koruska je nedugo poslije toga postala jedna od prvih drzava slavenskih naroda uopste, ali se brzo vezala s bavarskim knezevstvom i vecina stanovnistva je preuzela njemacki jezik i kulturu. Za vrijeme Karla Velikog Karantanija kao i Stajerska i Donja Austrija postale su vojne krajine (nj. Marken) protiv Avara i Slavena upravljene iz Bavarske.   Navalom Madara krajem 9.stoljeca opustosena su istocna podrucja, dakle danasnja Donja Austrija, i Franci su povukli granicu do rijeke Ennsa blizu Linza. U drugoj polovici 10.stoljeca pobjedeni su Madari i ponovno ustavljena Austrija kao granicna pokrajina bavarske knezevine. 996. g. se prvi put spominje pod nazivom Ostarrichi, od cega dolazi njemacki naziv Österreich. To razdoblje je odjednom i pocetak njemacke kolonizacije istocne Austrije. Austrija ce jos stoljecima biti podjeljena na razne knjezevine u sklopu Istocnofranackog odnosno Njemackog carstva.

Karlo Veliki

Habsburgovci

1278. g. Habsburgovci su osvojili Austriju odnosno veci dio danasnje Gornje i Donje Austrije. Svojom obiteljskom politikom Habsburgovci su tokom 14. stoljeca dobili Korosku sa Stajerskom i Kranjskom te Tirol.

1452. g. Fridrih IV izabran je za njemackoga cara. Habsburgovci su zadrzali tu poziciju sve do konacnog raspada Svetog Rimskog carstva  1806. g. ali je stvarna moc cara bila zanemariva dok su knezovi i kraljevi samovoljno vladali svojim zemljama.

Friedrich IV

U 15. stoljecu su Habsburgovci dobili Burgundiju, Spanjolsku i Nizozemsku. Nakon bitke na Mohackom polju 1526. g. zavladali su i Madarskom, Ceskom, Moravskom i Hrvatskom. Ali Osmanlije su brzo napredovali i vec 1529. g. doslo je do prve opsade Beca. Sljedecih 150 godina Austrija i Osmansko Carstvo su vise-manje stalno bili u ratu, iako je rijetko doslo do vecih bitaka.

Usto, Austriju su u to doba mucili i unutarnji problemi. Veliki je bio odaziv austrijskog naroda na protestantizam. Car je nasilnim putem povratio stanovnistvo svojih zemalja na katolicanstvo. Doslo je do pogubnog tridesetogodisnjeg rata(1618-1648). Car je namjerio povratiti svoju moc, a plemstvo je trazilo vise samostalnosti, i povodom su sluzili vjerski sukobi. Rat koji je poceo sukobom katolickog cara i protestantskih plemica se brzo prosirio cijelim Svetim Rimskim Carstvom, a kad su se umijesale Francuska i Svedska na strani protestanata, doslo je do potpunog poraza carske vojske. Sirom carstva stradalo je gotovo polovina stanovnika od rata i ratnih posljedica. Njemacke zemlje su ekonomski i politicki bacene daleko unazad u usporedbi s Engleskom ili Francuskom.

Veliki dio protestantskog stanovnistva je istjeran iz Austrije. Protestanti su bili dobrodosli u Prukoj gdje su pomogli stvoriti modernu zemlju, a mnogi su se i naselili u novoosvojenim zemljama, na primjer u Banatu, Backoj, Baranji, Slavoniji, juznoj Madarskoj itd. I danas ima samo nekoliko sela s vecinskim protestantskim stanovnistvom, uglavnom duboko u planinama ili pri granici. Posebno surovo su bili protjerani protestanti u danasnjoj saveznoj drzavi Salzburg, koja je tada bila pod direktnom upravom nadbiskupa. Navodno je otud pobjeglo preko 40% stanovnika.

1683. g. druga je turska opsada Beca odbijena zajednickim naporom vise europskih zemalja. Pod zapovjednistvom, medu ostalih, Eugena Savojskog oslobodjena je Madjarska i Slavonija te veliki dio Srbije.

20. vijek

 Prije 2. svjetskog rata

Nepremostive suprotnosti izmedju socijaldemokratskog "Republikanskog zastitnog saveza" s jedne, te krscansko-socijalnog "Domobranstva" i savezne vlade s druge strane dovele su u medjuratnoj Austriji do teske politicke i gospodarske krize, koja je 1934. kulminirala izbijanjem gradjanskog rata. U kratkotrajnim borbama koje su se razbuktale u Becu i drugim industrijskim sredistima zemlje zivot je izgubilo vise od 300 ljudi, dok ih je vise od 700 ranjeno. Neuspjela pobuna radnika protiv austrofasistickog rezima rezultirala je ukidanjem parlamentarizma i demokracije, te proglasenjem autoritarne staleske drzave. Nikad dokraja zazivjela, nestabilna drzavna tvorevina, koja je isprva uzivala otvorenu potporu fasisticke Italije, prestala je postojati nakon što je Austrija 1938. pripojena nacistickoj Njemackoj .

Poslije 2. svjetskog rata

Nakon 2. svjetskog rata obzirom da je Austrija bila u sastavu porazene Njemacke drzave sile pobjednice podijelile su je u 4. okupacijske zone. Ponovnu samostalnost Austrija je dobila 1955. godine, uz obavezu da postane trajno neutralna. Od tada pocinje gospodarski uspon Austrije, koji je 1989. godine rezultirao zahtjevom za pristup u EU, od 1995. Austrija je punopravna clanica EU.

ZASTAVA
Smatra se da je zastava Austrije, uz dansku zastavu, medu najstarijim nacionalnim zastavama na svijetu.

Raspored boja:crvena-bijela-crvena.

Prema legendi, zastavu je izmislio vojvoda Leopold V Austrijski (1157. – 1194.) za vrijeme zestoke bitke tokom Krstaskih ratova. Nakon bitke, njegova borbena odora bila je potpuno natopljena krvlju, ali kada je skinuo pojas, platno ispod njega bilo je cisto. Pod dojmom ovog prizora usvojio je boje i raspored za svoju zastavu.

Zastavu je zapravo u 13.vijeku oblikovao vojvoda Fridrik II Austrijski (1210. – 1246; poznat kao "Fridrik Svadljivi"), posljednji iz dinastije Babenberg. Htio je veci stepen nezavisnosti od Svetog Rimskog Carstva pa je napravio novi grb: crveno polje sa srebrnom vrpcom. Najstariji prikaz nove zastave nalazi se na pecatu koji se cuva u manastiru Lilienfeld (Donja Austrija), s datumom 30. novembra 1230.