Sin Jamajcanke i kapetana britanske armije, Robert Nesta Marley, rodio se u februaru 1945. godine u gradu St. Anns. Sa sedamnaest godina snima svoju prvu singl - plocu "Judge Not" saradjujuci sa mentorom Joe Higgsom u Ken Khouri's Federal studiju u Kingstonu, a godinu kasnije oformljuje Wailerse u postavi: Peter Tosh, Bunny Livingston, Junior Braithwaite i Beverly Kelso. "Simmer Down", njihov ska orijentisan singl, prodan je u 80,000 primjeraka za Clement Coxsone Dodds' Studio One, prvom studiju uopste otvorenom na ostrvu. Nakon toga izdaju jos jedan singl "Rude Boy"za ovaj studio, a nakon toga Marley stvara svoju izdavacku kucu koja propada nakon sest izdanja. U medjuvremenu grupu napustaju Kelsou i Braithwaite, a Marley se pridruzuje majci u Delaware, US i radi u fabrici auta. Dan prije nego sto ce otici u US, 10. oktobra 1966. godine se ozenio Ritom Anderson, koja je u to vrijeme bila clan grupe Soulettes, a kasnije ce postati clan I-Threes i solo izvodjac. Da bi izbjegao ucesce u Vijetnamu, nakon tri godine, vraca se na Jamajku, ponovo udruzuje sa Toshom i Wailerom i snima sa Leslie
Kongom,
ostrvskim top producentom, a poslije i sa Lee Perryem koji mu je pomogao da
stvori osobit stil. Njegov omiljeni sport bio je fudbal.Boreci se za ucenja jamajkanske folk legende Marcus Garveya, Marley i prijatelji postaju odani rastafarijanci.
Godine 1969. Marley izdaje album "Soul Revolution" i osniva novu izdavacku kucu "Tuff Gong" koja biljezi dosta lokalnih hitova (najveci uspjeh je dozivjela pjesma "Trenchtown Rock" koja govori o najgorem kingstonskom getu), a 1970. godine izlaze albumi "African Herbsman" i "Rasta Revolution" tematski obojeni rastafarijanizmom. Rastafarijance od tada prati regge muzika.
Braca
Carlton - bubnjevi i Aston - bas Barrett su u medjuvremenu popunili novu postavu
Wailersa i snimili prvi album "Catch A Fire" 1973. godine koji je od bitnog
znacaja za Marleya jer je zvuk sofisticiraniji i slozeniji nego na ranijim
radovima. Album je bio upakovan kao rock album i pusten na trziste dozivio je
veliki uspjeh. Bend je stigao u UK aprila 1973. godine na turneju i pojavio se
na televiziji. Jula iste godine nastupil su zajedno sa Bruce Springsteenom u
Max's Kansas City klubu u New Yorku. Poslije promotivne kampanje i uspjeha prvog
albuma objavljuju sljedeci album "Burnin'"koji je oznacavao povratak borbi i
ukorenjenom pristupu pobune. Jedna od najboljih pjesama "I Shot The Sheriff" ce
postati kasnije medjunarodni hit nakon sto je obradi poznati rock/blues gitarist
Eric Clapton (njegova izvedba ce stici na mjesto broj 9 engleske top liste
avgusta 1974.). Sredinom 1974. god. oformice se nova postava Wailersa koju su cinili Marley, braca Barret, Bernard 'Touter' Harvey na klavijaturama i prateci vokali I-Three (Rita Marley, Marcia Griffiths i Judy Mowatt), dok su se Tosh i Livingston usmjerili na stvaranje solo karijere. Ova postava, sa kasnijim dodacima, ce definisati takozvani medjunarodni reggae zvuk koji su Bob Marley & The Wailers svirali sve do Marlyeve smrti 1981. godine. Uticaj Bob Marleya se sirio, ne samo kao muzicara vec kao i simbola uspjeha takozvanog Treceg svijeta. On je krcio sebi put ka svjetskoj afirmaciji i 1975. izdao odlicni "Natty Dread" LP, na kojem su se nasle neke od najboljih Marleyevih pjesama medju kojima je i "No Woman No Cry" kao i "Lively Up Yourself". Njegov prvi uzivo album ("Live") sa Lyceum koncerta je takodje pusten ove godine.
Marley kao govornik jamajkanskih masa - pjesme su mu cesto bile pune socijalnih i politickih komentara - bio je meta politickih bandi. Na njega je izvrsen atentat 3. decembra 1976. godine kada je grupa ljudi provalila u njegov dom uoci koncerta koji je on trebao da odrzi za vladajucu lijevo orjentisanu PNP partiju predvodjenu Michael Manley. On se pojavio na koncertu "One Love One Peace" i odmah poslije otisao u izgnanstvo u Majami na 18 mjeseci.
Slijedili su studijski albumi "Vibration"(1976) i "Exodus"(1977) koji su mu donijeli status velike zvijezde, vrhunski priznatog muzicara. Tada je njegov prvi singl "Jamming" bio plasiran medju deset najprodavanijih u Velikoj Britaniji, a uslijedila je i serija od sedam koncerata u Rainbow dvorani u Londonu.
Marleyev povratak kuci je bio trijumfantan. Ispred 20,000 ljudi na kingstonskom nacionalnom stadiumu pridruzio se Manleyu i politickom rivalu Edward Seaga sa simbolickim rukovanjem na koncertu koji je komemoracija posjete cara Etiopije Haile Selassie,vodje rastafarijanskog pokreta, Jamajci 12 godina ranije.
Iznenadjujuce romantican album "Kaya" (1978) debituje na cetvrtom mjestu britanske top liste, a britanski punkeri su otkrili da reggae muzika izrazava isti protest koji su i oni pokusali da izraze, sto dovodi do simbioze skinheada i rasta koja naravno nece potrajati dugo ali ce znaciti jos jedan korak ka etabliranju Marleya kao izvodjaca i autora medju bijelim stanovnicima Britanije. Slijedi novi singl "Punky Reggae Party" i 1979. godine album "Survival" sa najkriticnijim pogledom na svijet i politiku do tada. Najveci uspjeh je dozivio u Africi, a pjesmu "Zimbabwe" su izvodili mnogi drugi africki bendovi. U jednom od istinskih hramova americke crnacke muzike "Apolo Theater"-u u Harlemu u New York-u 1980. godine nastupio je sa Wailersima, a odmah potom dobio jos jedan poziv da nastupi na proslavi dana
nezavisnosti Zimbabvea. Ovaj dio njegove internacionalne karijere i uspjele evropske turneje je zakljucen konroverznim albumom "Uprising".
U ljeto 1980. godine izgubio je snagu tokom izvodjenja koncerta na Medison Square Gardenu i zavrsio u bolnici. Prije tri godine odstranjen mu je nozni prst koji je bio zahvacen rakom, ali cinilo se da se bolest prosirila. Ljekari u klinikama SAD i Njemacke nisu mogli pobijediti tumor na mozgu po nekim izvorima i zbog toga sto je vjerovao da crpi snagu iz rastafarijanizma i mislio da moze da pobijedi bolest bez klasicnog medicinskog tretmana. Dr Josef Issels, cuveni specijalista koji ga je lijecio, je vidio da vise nema nade i 3. maja prestao sa lijecenjem. Umro je 11. maja 1980. godine u Majamiju kada je isao da posjeti majku.
Bob Marley, veliki rasta, ziva legenda reggae muzike i njen najuspjesniji predstavnik svojom smrcu oznacio je veliki gubitak za muziku, a za Jamajku do danas nenadoknadiv.
