Katarina II
Ruska carica
Katarina II Velika rodjena je 2. maja 1729. kao njemacka kneginja Sofija
Fredericka u mjestu Scecin (danasnja Poljska). Otac buduce carice bio je visoko
rangirani casnik pruske vojske i princ od Anhal-Zerbsta Christian August. Majka
Johanna Holstein-Gottorp dolazila je iz ugledne njemacke plemicke porodice. Put
preobrazaja Sofije Fredericke u Katarinu zapoceo je kada je ruska carica
Jelisaveta proglasila svog necaka Petra Ulricha od Holstein-Gottropa (kojem ce
promijeniti ime u Petar Fedorovic) svojim nasljednikom i odlucila mu pronaci
suprugu. Izbor je pao na Sofiju Fredericku koja se neobicno svidjela ruskoj
carici. Brak je uglavljen i 1744. princeza s majkom putuje u Rusiju. Buduci car
bio je psihicki i emotivno nezrela osoba. Odratao je bez majke, a njegov otac
nije previse mario za sina. Petrovu su pozornost zaokupljale djetinjaste igrice,
a zemlju kojom je trebao vladati mrzio je. Bio je uvjereni luteran i volio je
sve sto je prusko. Pruski kralj Fridrih II bio je njegov junak.
U okviru priprema za brak Sofija Fredericka pocela je uciti ruski jezik i
proucavati pravoslavlje na koje je morala preci kako bi postala supruga ruskog
cara. Tom cinu promjene vjere njezin se otac duboko protivio. Buduca carica na
pravoslavlje je presla 28. juna 1744. i tim je cinom postala velika vojvotkinja
Katarina Aleksejevna. Godinu dana kasnije vjencali su se Katarina i Petar. Kako
je brak odmicao Katarina se osjecala sve usamljenijom u braku. Veliko je
zadovoljstvo nalazila u citanju djela Platona i Voltera. U trenucima kada su
bili zajedno buduci car veliko je zadovoljstvo nalazio u tome da Katarini prica
kako se i koliko divi drugim zenama. Nesredjeni brak u kojem, uza sve, jos nije
bilo djece zabrinjavao je caricu Jelisavetu. Stoga je zapovijedila da se Petar
podvrgne lijecnickim pregledima. Otkriveno je da bi mala kirurska intervencija
omogucila Petru da ima normalne seksualne odnose. Operacija je obavljena i 20.
rujna 1754. rodjen je sin kojem je carica Jelisaveta dala ime Pavle. Carica je
dala premjestiti malog Pavla u svoje odaje gdje ce boraviti sve do njene smrti.
Katarinu je pratio glas zene koja je cesto
mijenjala muskarce, ali samo su dva muskarca imala kljucan znacaj u njezinu
zivotu - Gregorij Orlov koji joj je pomagao doci na vlast i Gregorij Potemkin
koji joj je osigurao znacajne vojne pobjede i nove ljubavnike. Zahvaljujuci
Potemkinu Rusija je Osmanlijama preotela Ukrajinu i Krim te se time Katarinino
carstvo protezalo od Baltickog do Crnog mora. Nesto kasnije slabljenje
Osmanlijskog carstva omoguciti ce joj da Rusiji prikljuci i Gruziju. Na drugoj
strani s Austrijom i Prusijom razdijelila je Poljsku. Prije konacne podijele
Poljske na poljsko prijestolje dovela je svog bivseg ljubavnika Stanisława
Poniatowskog s kojim je imala petogodisnju ljubavnu vezu i rodila drugo dijete,
kcerku Anu. Osim ljubavnih veza s muskarcima je odrzavala i zivu korespodenciju,
narocito s pruskim vladarom Fridrikom II, te Voltaireom, Diderotom, d'Alembertom
i barunom von Grimmom. Gajila je i veliko divljeno prema Petru Velikom te je
angazirala francuskog umjetnika Etiennea Falconeta da izradi kip Petra Velikog.
Taj kip se i danas moze vidjeti u St. Peterburgu. Voljela je svoje ime
povezivati s njegovim recenicom: Petro Primo - Catherina Secunda.
Katarina nije bila samo strastvena u ljubavi vec je bila i strastvena
kolekcionarka umjetnickih djela. Povecala je Carsku umjetnicku kolekciju s
nekoliko desetaka radova na zbirku od 3926 predmeta, a osnovala je u St.
Peterburgu cuveni muzej Hermitage (1765.). Nakon smrti Voltairea i Diderota
otkupice njihove knjige pa ce tako (uz ostale knjige) broj knjiga u Carskoj
biblioteci u konacnici povecati sa nekoliko stotina na 38 hiljada. I sama je
bila umjetnicka dusa pa je napisala i nekoliko opera, a pod stare dane pisala je
price za unucad. Preminula je 17. novembra 1796. u mjestu Carskoje selo nakon 34
godine provedene na ruskom prijestolu. Istorija ju je zapamtila kao Katarinu
Veliku, titula koja joj je nudjena za zivota, ali ju je ona odbila rijecima:
Ostavljam generacijama koje dolaze da nepristrasno sude o onome sta sam ucinila.