Dolina kraljeva je danas, zajedno s velikim piramidama u Gizehu, najznamenitije i najviše posjećeno mjesto u Egiptu. Theba velika prijestolnica Egipta za vrijeme Novog kraljevstva, protezala se uz istočnu obalu Nila u prostoru od danasnjeg Luxora do veličanstvenog Karnaka.Taj je prostor udaljen nekih 500 km južno od Kaira. Oko ovog grada nastali su najveći i najslavniji hramovi u slavu boga Amona, a faraon je predstavljao njegovog zemaljskog sina. Bilo je to Amonovo kraljevstvo, grad živih. Na drugoj strani Nila (zapadnoj) nasuprot Thebe, stoji Thebanska planina, sveto mjesto gdje sunce zalazi i gdje počinje kraljevstvo boga Ozirisa, gospodara zagrobnog života. Tu, na ovoj zapadnoj obali Nila, smještena je velika kraljevska nekropola u srcu Thebanske planine i tu su pokopani faraoni iz vremena Novog kraljevstva antičkog Egipta (1570. - 1070. godine p.n.e.).Osim Doline kraljeva, ova strana Nila je udomljavala veliki broj grobova velikodostojnika kao i kompletna groblja (npr. vojnika poginulih u bitkama). Pored Nila dali su sami faraoni jos za života sagraditi goleme zamkove (zapravo hramove) gdje se trebao poštovati i održavati kult umrlog faraona nakon što se preselio u Ozirisovo kraljevstvo.Osim religijskih i ritualnih motiva jedan je razlog bio izuzetno bitan (ako ne i najvažniji) zašto je ovo mjesto izabrano za kraljevsku nekropolu. Sam pristup Dolini kraljeva bio je iznimno težak i bilo ga je lako nadgledati, kao i samu dolinu. Za to se brinuo odred čuvara, specijalno formiran u tu svrhu. Suprotno popularnom vjerovanju, ulazi u kraljevske grobnice nisu bili skriveni nego jasno vidljivi. Te ulaze zatvarala su vrata od kamenih ploča s pečatima na njima koji su tu stajali od trenutka faraonova pokopa. Te ulaze i njihove pečate stalno je obilazila straža u dolini i pomno sve to čuvala.Sami grobovi su bili zapravo riznice golemih bogatstava, koja su faraonu trebala poslužiti u zagrobnom životu. Ona su bila tim veća što je faraon za života bio moćniji i slavniji. Ako je još i dugo vladao, onda je sadržaj tih grobnica morao biti nevjerovatan. Da je to tako, svjedoči sadržaj Tutankamonove grobnice. On je bio zapravo beznačajan faraon iz XVIII. dinastije, preminuo je jako mlad, no u njegovoj grobnici nađeni su brojni predmeti neprocjenjive vrijednosti (oko 3500 komada).Grobnice su imale brojne jednostavne ili kompleksne samoodbrambene mehanizme koji su trebali obeshrabriti i onemogućiti eventualne provalnike i pljačkaše grobova. Uglavnom su to bile lažne dvorane, lažni zidovi ili vrata, umjetno iskopane provalije, smrtonosne zamke i sl. Nažalost, pljačkaši grobova su uvijek bili dovoljno sposobni da savladaju prepreke bilo koje vrste. Isto tako, ni odredi čuvara nisu mogli spriječiti neminovno. U vremenima kad je slava i moć velikih vladara prošla, velike krize i nesigurnost napravili su Dolinu kraljeva atraktivnim i neodoljivim ciljem za bande pljačkaša grobova i oni su s vremenom opustošili sve grobnice. Tutankamonova grobnica je nekim čudom ostala neispražnjena; njen ulaz je ostao zatrpan i skriven zahvaljujući gomilama kamenja i zemlje što su predstavljali ostatke od radova na drugim grobnicama.S obzirom da je s velikim krizama i problemima u kojima se Egipatsko kraljevstvo našlo, Dolina kraljeva postala predobro poznato i privlačno mjesto za pljačkaše grobova, od tog se trenutka to mjesto prestalo koristiti za ukop vladara. Isto tako, svećenici su premjestili gotovo sve kraljevske mumije iz tih grobnica na sigurnija i bolje skrivena mjesta. Zahvaljujući njima, tako su očuvane mumije najvećih i najznamenitijih faraona Novog kraljevstva. Te mumije su otkrivene u zadnjoj četvrtini 19. vijeka u jednoj pećini iznad Deir-el Bahria nakon što su tamo ležale neuznemiravane skoro 3000 godina! Sama Dolina kraljeva ima dva dijela: zapadni dio sadrži 4 grobnice od kojih dvije pripadaju faraoni(Amenthop III. i Ay), dok se istočni dio zapravo smatra pravom Dolinom kraljeva i ovdje je 58 grobnica (22 faraonske).