Istorija
Nil (iteru na staroegipatskom je davao
život civilizaciji, većina stanovništva i svi gradovi Egipta smješteni su uzduž
doline Nila sjeverno od Asuana.
Nil je bio žila kucavica egipatske kulture od kamenog doba. Klimatske promjene,
ili možda pretjerana ispaša oko 8000 g.p.H. isušile su pašnjake Egipatskih
zemalja i stvorile Saharu. Plemena su prirodno selila prema rijeci, gdje se
razvilo sjedilačko,ratarsko i centraliziranije društvo.Kost iz Ihanga,
najstariji otkriveni dokaz egipatske mumifikacije, pronađena je uz jedan od
manjih odvojaka rijeke Nil (blizu jezera Edward u sjeveroistočnom dijelu Konga
Starost joj je procijenjena na 20 000 g.Usprkos pokušajima Grka i Rimljana(koji
koji se nisu uspjeli probiti dalje od Sudda, izvor Nila ostao je neotkriven do
19. stoljeća. Tada je John Seke prvi prepoznao Viktorijino jezero kao izvor Nila.
Razne su prijašnje ekspedicije još od drevnih vremena propale u pokušaju
otkrivanja izvora rijeke. Zbog toga se klasičnim rimskim i helenističkim
prikazima Nil prikazuje kao muški bog kojemu su lice i glava sakriveni
zavjesama.Speke speke je bio dio ekspedicije 1856-1858 koju je vodioRichard
Burton Namjeravao je pronaći izvor Nila ulazeći u Afriku iz Dar-Es-Salaama (današnja
Tanzania). Burton je bio uvjeren da je izvor jezero Tanganjika, no Speke je bio
taj koji je, ostavivši bolesnog Burtona iza sebe, pronašao veliku vodenu
površinu koja je danas poznata kao Viktorijino jezero. Speke se uvjerio da je
baš ta vodena površina pravi izvor rijeke Nil.. Speke se vratio s James
Grantom1860.-1863., nastavio istraživanja oko Viktorijinog jezera i pratio Nil
na sjever do Gondokoro na južnom rubu Sudda.Ekspedicija Bijeli Nil koju je vodio
Južnoafrikanac Hendri Coetzee, bila je prva koja je uspjela oploviti cijelu
dužinu Nila. Krenula je s izvora Nila uUgandi 2004 god. i sigurna stigli na
Sredozemlje u 4 mjeseca i 2 tjedna kasnije.28.travnja, 2004. geolog Pasquale
Scaturro i njegov partner, kajakist i dokumentarist
Gordon
Brown, postali su prvi koji oplovili Plavi Nil, od jezera Tana u Etiopiji do
plaža Aleksandrije na Sredozemlju. Iako je njihova ekspedicija uključivala i
određen broj drugih sudionika jedino su Brown i Scaturro ostali u ekspediciji
cijelim putem.2005 god. Kanađanin Les Jickling i Novozelanđanin Mark tanner
došli su do Sredozemnog mora koristeći samo vesla i snagu svojih ruku.Nil još
uvijek uzdržava velik broj Afrikanaca kao i Egipćana, koji žive između inače
nepogodnih područja Sahare. Rijeka je poplavljala svakog ljeta, ostavljajući
plodno tlo na poljima. Riječni tok je ometan na nekoliko mjesta slapovima Nila,
koji smetaju prolasku brodova. Sudd u Sudanu također predstavlja značajnu
prepreku plovnosti i protoku vode, čak toliko da je Egipat jedno vrijeme
pokušavao prokopati kanal (kanala Jongeli) da bi se poboljšao protok vode.
Vode
Dva su velika rukavca Nila: Bijeli Nil, od ekvatorijalne Afrike, i Plavi Nil, od Etiopije. Oba rukavca nastaju na zapadnom rubu istočnoafričkog rascjepa, koji je južni dio velikog tektonskog jaka.
Bijeli Nil
Viktorijino jezero, koje se nalazi između Ugande,Kenije
i Tanzanije smatra se izvorom Nila makar i u samo jezero utječu rijeke znatnih
veličina iz ostalih velikih jezera Afrike. Ističe se najdalji odvojak rijeke
Ruvzronyau Burundiju koja je gornji Pritok rijeke Kagera. Kagera teče 690 km
prije nego dosegne.
Po izlasku iz Viktorijinog jezera rijeka se naziva Viktorijin Nil. Teče dalje oko 500 km, Kroz jezero Kioga, dok ne dosegne Albertovo jezero. Nakon izlaska iz Albertovog jezera rijeka je poznata pod imenom Albertov Nil. Tada otječe u Sudan, gdje postaje poznata pod imenom Bahr el Džebel. Na stjecištu Bahr el Džebela s Bahr el Gazalom, rijekom koja je i sama duga 720 km, rijeka postaje poznata kao Bahr al Abjad, ili Bijeli Nil po boji gline u njenim vodama. Od ove tačke rijeka teče prema Kartumu.]Plavi Nil(Bahr al Azrak u Sudanu, Abaj u Etiopiji) izvire iz jezera Tana u Etiopskom gorju.
Plavi Nil
Plavi nil teče oko 1.400 km do Kartuma, gdje se Plavi i Bijeli Nil spajaju i stvaraju “Nil.” Većina vode koju Nil nosi (oko 80-85%) dolazi iz Etiopije, no veći dio vode prolazi koritom Nila samo po ljeti kada na Etiopsku visoravan padaju jake kiše. Ostatak godine velike rijeke u Etiopiji koje utiču u Nil nose vrlo malo vode ili su sasvim suhe.
Nil
Nakoon što se Plavi i Bijeli Nil spoje, jedino još rijeka Atbara znatnije doprinosi Nilu. Ona izvire u Etiopiji sjeverno od jezera Tana i duga je otprilike 800 km. Spaja se s Nilom oko 300 km nakon Kartuma, na otprilike pola njegovog puta prema moru. Od ove točke prema sjeveru Nil se smanjuje zbog isparavanja.Nil u Sudanu poseban je iz dva razloga: 1) teče preko6 grupa slapova od prve kod Asuana do šeste kod Sabaloke (sjeverno od Kartuma); i 2) okreće smjer velikim dijelom toka, teče natrag prema JZ da bi se opet okrenuo na sjever do mora. To je "Veliki riječni zavoj Nila."Nakon toga Nil dolazi do umjetnog jezera Nasser, zatvorenog Asuanskom branom 270 km unutar Egipta od sudanske granice. Od 1998, određena se količina vode iz jezera Nasser izlila na zapad i formirala jezera Toshka. Od Nasserovog jezera glavni tok teče na sjever kroz Egipat prema Sredozemnom moru. Jedan se rubni kanal ,Bahr yussef odvaja od glavnog toka nizvodno od grada Asjuta, I prazni u Fayum. Delta Nila, mjesto gdje se Nil ulijeva u Sredozemno more, je Eponim svih riječnih delti svijeta. Bogati riječni mulj nošen na istok vodenim strujama poticao je ribolovnu industriju istočnog Sredozemlja, ili je barem tako bilo do izgradnje Asuanske brane.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |