Hrvatska se nalazi u umjerenom klimatskom pojasu sjeverne polutke Zemlje. Zbog takvog polozaja klimatske su prilike povoljne i umjerene bez ikakvih temperaturnih ekstrema. Pravilna je izmjena svih cetiriju godisnjih doba, a glavni cimbenici koji uticu na klimu Hrvatske jesu Atlantski okean, zapadni vjetrovi, zracne mase, ciklone i anticiklone.Izdvajamo 3 osnovne klimatsko-vegetacijske zone. To su: 1. Mediteranska klimatsko-vegetacijska i ekoloska zona, 2. Panonska i peripanonska klimatsko-vegetacijska i ekoloska zona, 3. Gorska klimatsko-vegetacijska i ekoloska zona.U jesen i zimi stvaraju se islandske i genovske ciklone koje donose vlazno i nestabilno vrijeme, dok u ljeti azorska i sibirska anticiklona uzrokuju stabilno vrijeme.Vazan uticaj imaju i regionalni i lokalni orografski modifikatori, tj. polozaji planinskih lanaca. Alpe i Dinaridi sprjecavaju daljnji prodor zracnih struja s juga prema unutrasnjosti. Stoga dijelovi uz samo podnozje planinskih lanaca primaju najvecu kolicinu padavina.Prosjecno trajanje insolacije u Hrvatskoj smanjuje se od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu. Najmanju insolaciju imaju najvisi vrhovi planina i sjeveroistok Hrvatske dok najvecu insolaciju imaju dalmatinska ostrva (Hvar 2674 sati) i juzna Hrvatska.Prosjecni iznosi i godisnji hod temperatura zraka razlikuju se u Hrvatskoj od regije do regije. Umjerenost klime rezultat je ne tako hladnih zima i ne previse vrucih ljeta. Najhladniji mjesec je januar s prosjecnim temperaturama od -2 u gorskoj do 5 °C u primorskoj Hrvatskoj. Najtopliji mjesec je juli s prosjecnim temperaturama od 15 u gorskoj do 24 °C u primorskoj Hrvatskoj.Temperature i padavine ovise o uticaju maritimnosti, odnosno kontinentalnosti. Temperature se povecavaju od zapada prema istoku i od sjeverozapada prema sjeveroistoku. Dok se padavine povecavaju obrnuto s temperaturom. Najvise padavina primaju planinski lanci, a najmanje unutrasnjost Hrvatske.
|