Mitovi

    Stari Grci su objašnjavali nastanak svijeta i čovjeka pomoću legendi i mitova, iz kojih su kasnije cjelokupna grčka književnost i umjetnost crpile teme.

Mit o postanku svijeta

Grčki mitovi su davali starim Grcima odgovore na mnoga pitanja koja se tiču postanka svijeta i života na njemu, na mnoga pitanja o ljudskim nevoljama. Prema Homerovim pjesmama u početku nije bilo ni neba, ni zemlje, ni vode. Sve je bilo izmiješano. Prvo je nastao haos (nered) a onda je od njega nastala boginja Geja ( Zemlja) i bog Uran (nebo). Od Urana i Geje rodili su se moćni divovi ili titani, koji oličuju prirodne sile. Uran je bio u strahu da mu sinovi ne otmu vlast pa ih je zatvorio u duboki bezdan. Jedan od titana , Hronos (vrijeme), uspio je da pobjegne iz provalije i da oslobodi braću. Oni su mu pomogli da oduzme vlast ocu i zavlada svijetom. I Hronosu se, međutim, desilo isto. Bilo mu je nagoviješteno da će biti srušen s vlasti od vlastite djece. Da bi to izbjegao, gutao je svako dijete koje mu je žena Reja radjala. Majka je bila nesretna zbog toga, i kad je rodila najmlađeg Zevsa, mužu je podmetnula kamen umotan u pelene, i ovaj ga je progutao misleći da je novorođenče.Tako je Zevs spašen. Nakon teške borbe s titanima, uz pomoć braće uspio je zbaciti oca s vlasti, i sam je zavladao svijetom.

Mitovi o zagrobnom životu

Grci su imali mitove o zagrobnom životu. To su poznati mitovi o Sizifu i Tantalu. Sizif, najmudriji i najlikaviji čovjek u Korintu, zbog mnogih grijehova bio je osuđen da gura uz brdo jedan veliki kamen. Čim bi kamen dospio do vrha, ponovo bi padao u podnožje brda, pa je Sizif uvijek morao ponovo da započinje svoj težak i besmislen posao ("Sizifov posao"). Tantal je zbog mnogih grijehova (među kojima su krađa ambrozije i odavanje tajni sa savjetovanja bogova) bačen u podzemni svijet. Had ga je kaznio da žedan stoji u bistrom jezeru, čija bi se voda povukla čim bi pokušao da se napije, a voće iznad glave odmaklo čim bi pokušao da ga ubere ("Tantalove muke").

Mit o postanku ljuudi (Prometej)

U najstarije doba Grci su pretpostavljali da su ljudi, poput biljaka, jednostavno nikli iz zemlje. Tokom vremena odbacili su to naivno shvatanje i prihvatili predanje da je titan Prometej od gline sačinio čovjeka, kojemu je Atina udahnula život i dušu. Prvi ljudi su bili nemoćni, ali ih je Prometej štitio i pomagao. Ukrao je od Apolona vatru i dao je ljudima. Uhvatio je divljeg bika i predao ga ljudima da ga upregnu u plug. Najzad, naučio je ljude kako da iz zemlje vade bakar, gvožđe i druge metale. Zbog svega toga, a posebno zbog krađe vatre, izazvao je Zevsovu srdžbu. Po Zevsovom naređenju Prometej je okovan lancima i prikovan na nepristupačnu stijenu na Kavkazu, na koju je svakodnevno slijetao orao da mu kljuje jetru. Prometej je nesnosne muke junački podnosio sve dok junak Herakle nije oslobodio i tako mu se odužio u ime ljudi zbog kojih je stradao.

Kažnjavajući Prometeja, Zves je istovremano kaznio i ljude. On je zaključao sve nevolje i nesreće u jednu kutiju koja je dospjela u ruke ljepotice Pandore. Ova lijepa znatiželjna žena je otvorila kutiju iz koje su odmah izletjele sve nesreće i bijede i brzo se raširule među ljudima.

Mit o Heraklesu 

Mit o Heraklesu govori kako je on morao izvršiti jedanaest junačkih djela, po zapovijedi mikenskog kralja Euristeja.On je već kao dijete u kolijevci zadavio dvije zmije koje je poslala boginja Hera. Kada je odrastao, goloruk je savladao lava, zatim strašne ptice koje su svoje perje odapinjale kao strijele. Morao je ići čak na kraj svijeta da donese hesperidske jabuke. Našao mu ih je titan Atlas, a za to vrijeme Herakles je umjesto njega držao nebeski svod na ledjima.

Mit o Tezeju

Tezej je bio atinski junak i učinio je niz junačkih djela. Ubio je razbojnika Prokrusta koji je putnike mučio tako što ih je prisiljavao da legnu na njegov krevet. Ako bi im noge bile duže od kreveta, on bi ih odsjekao, a ako su bile kraće natezao bi ih.To je sve tako činio dok nije naišao Tezej koji ga je ubio pošto ga je oborio u sopstvenu postelju koja je zanjega bila prekratka.Glavno Tezejevo djelo je ubistvo čudovišta Minotaura koji je živio zatvoren u mračnim prostorijama Kretske palate, koju su Grci nazivali lavirintom. Minotaur je bio pola čovjek pola bik, a hranio se ljudskim mesom.Atinjani su svake devete godine morali slati na Kretu, u vidu danka, sedam djevojaka i sedam mladića da budu hrana Minotauru.To je trajalo sve dok junak Tezej nije otišao na Kretu i zadavio čudovište. Pomogla mu je zaljubljena Minosova kćerka Arijadna, koja mu je dala klupko konca za koji se Tezej držao dok je zamršenim hodnicima i odajama palate tražio Minotaura. Po povratku kući Tezej je zaboravio na lađi zamijeniti crno jedro bijelim, kako se dogovorio s ocem. Kad je njegov otac Egej vidio crno jedro, pomislio je da mu je sin poginuo i od tuge bacio se u more. Od tada se to more naziva Egejskim.

Mit o Edipu

U mitu o Edipu govori se kako su ljuske sudbine zavisne od volje bogova. Tebanskom kralju Laju Delfijsko proročište je proreklo da će ga ubiti vlastiti sin, a potom će se oženiti svojom majkom, a da toga neće biti svjestan. Kad se Laju rodio sin Edip, da bi spriječio ono što mu je prorečeno, naredio je da se dijete odnese u planine i ostavi zvijerima. Djetešce su, međutim, spasili bogovi. Iako je odrastao daleko od svojih roditelja, učinio je sve ono kako su odredili bogovi. Na putu je slučajno sreo jednog starca, i zbog svađe, ubio ga je, ne znajući da mu je to otac. Nakon toga, grad Tebu je spasio velike nesreće. Naime, ubio je Sfingu koja je putnicima postavljala pitanje: «Ko to ujutro ide na četiri noge, po danu na dvije, a navečer na tri?» Onog ko nije znao odgovoriti Sfinga bi usmrtila. Edip je odgovorio da je to čovjek: kao dijete puže, kao odrastao hoda na dvije noge, a kad ostari hoda uz pomoć štapa. Dobivši tačan odgovor, Sfinga se stromoglavila, i tako su zahvalni Tebanci Edipa izabrali za kralja, a za ženu mu dali Lajovu udovicu, to jest njegovu majku. Time se, međutim, mit ne završava. Dalje se govori o tome šta se desilo kad je nesretni Edip saznao šta je zapravo učinio. U kraljevstvu je počela da se širi jedna opaka bolest, od koje je pomrlo mnogo ljudi. Tad bogovi poručiše Tebancima da će sve njihove nevolje i nesreće prestati kad otjeraju onoga čije su ruke uprljane Lajovom krvlju. Rob, koji se spasao prilikom napada na Laja, prepoznao je u Edipu Ljovog ubicu. Kada je Edip to saznao sam je sebe oslijepio i otišao u dobrovoljno prognanstvo, a nesrećna Jokasta se ubila.

početna strana