Svetiste bozice lova

Artmidin hram u Efesu

Bozicu lova, Artemidu, su postovali po cijeloj Male Azije. Prema grckom mitu Artemida je bila kcerka Zeusa i njegove prve zene Lete, a sestra bliznakinjaa Feba Apolona. Rodjena je na ostrvu Delu gdje je pobjegla Leta da se sakrije od Pitona kojeg je poslala ljubomorna Zeusova zena Hera da ju prozdere. Prema drugoj verziji rodjena je u Ortigiji, u Efesu, zbog cega su joj uostalom ovaj hram i podigli. Artemida je inace bila bozica lova i smrti, zastitnica suma, livada i prirode.

Izgradnju svetista svojoj boginji zastitnici Efezani su u drugoj polovici 6. vijeka p.n.e. povjerili arhitektu Herzifronu. Za gradjevni materijal uzeo je mramor koji se dovozio sjeveroistocno od mjesta koje je odredjeno za svetiste. Kako je Efes trusno podrucje, hram se gradio na obali rijeke Kaistre, na mocvarnom tlu gdje rusilacka snaga potresa i nije tako jaka kao na suhim i cvrstim mjestima. No to je otezavalo prenosenje mramora. Izgradnja hrama trajala je dugo, 120 godina. Herzifrona je naslijedio njegov sin Metagen, a kad je i on preminuo gradnju su dovrsili Peonije i Dimitrije. 450. p.n.e. hram je bio konacno gotov. Nije bio ponos samo grada Efesa, vec i ostalih maloazijskih gradova buduci su i oni ucestvovali u njegovoj izgradnji. Veliku novcanu pomoc je pruzio lidijski kralj Krez.

Hram je izgradjen u jonskom stilu. Pravouglog je oblika. Tlocrt je imao dimenzije 100×55 m i sa svih strana dvostruki red stubova koji su dosezali i do 15m. Dva puta po 8 stubova skrivalo se otraga, dva puta po 20 stubova stajalo je sa strane, a sve su to bili monoliti od mjesnog mramora. Cijela zgrada je sa fasadom gledala na prostrano dvoriste. Mramorne stepenice koje su okruzivale gradjevinu vodile su do visoke terase.

Hram je bio u dvostrukoj funkciji: kao hram i kao svetiste. Godinama su svetiste posjecivali trgovci, turisti, umjetnici i kraljevi koji su iskazivali pocast bozici darivajuci joj blaga iz svojih riznica. Arheoloska istrazivanja su otkrila poklone hodocasnika: kipice Artemide od zlata i slonovace, razne nausnice, narukvice, ogrlice... umjetnine iz citave Perzije i Indije.

Jedne noći  356. p.n.e. neki ludjak Herostrat je do zemlje spalio hram, u namjeri da svoje ime ucini besmrtnim. Herostratov prijestup izazvao je ogorcenje Grka buduci je Artemizij bio riznica svih maloazijskih gradova. Poslije toga sve su Jonske drzave donijele odluku da Herostratovo ime nitko od pisaca vise nije smio spomenuti, cak ni u dokumentu o pozaru u kome je zauvijek nestao Artemidin hram. Medjutim kod nekih se autora i pored toga sjecanje na Herostratovo ime sacuvalo pa mu se tako bolesna zelja i ostvarila. Zanimljiv slucaj je da se Aleksandar Makedonski rodio te iste noci kad je hram spaljen.

U naredne dve decenije su svi gradjani prionuli na posao i prikupljali novac za obnovu hrama. Kad je 333. p.n.e. Aleksandar Makedonski osvojio Efes pri osvajanju Male Azije pripomogao je obnoviti Artemidin hram.

Obnavljanje je povjereno Dejnokratu. On se okvirno drzao prvotnoga izgleda hrama. Kao ranije hram je bio u jonskom stilu postavljen na stepenicastoj osnovi i okruzen dvostrukim redom stubova od po 18m. Artemidin kip u hramu izradio je poznati kipar Praksitel.

Artemidin hram predstavlja jedan od najznacajnijih muzeja staroga doba. Kad je citavo Sredozemlje potpalo pod vlast Rima, Efes kao trgovacki centar nije izgubio svoj znacaj. Rimljani su postovali Artemidu pod imenom Dijana. Kad je Sveti Pavle u 1.vijeku n.e. posjetio Efes da propovijeda hriscanstvo bio je suocen sa obozavateljima Artemidinog kulta koji nisu imali namjeru napustiti svoju bozicu.

262. n.e. privuceni glasinama o bogatom hramu, Goti su osvojili Efes i unistili hram. Efezani su prisegnuli da ce ga ponovo obnoviti no do 4.vijeka n.e. vecina ih je presla na hriscanstvo. Tako je Artemizij pao kao zrtva potresa i Gota, a njegove posljednje stubove dao je odvesti car Justinijan za ukrasavanje Aje Sofije. Godine 389. n.e. car Teodozije je izdao edikt protiv paganskih hramova. Mramorni materijal svetišta koristio se za izgradnju raznih objekata, a nekoliko celnih stubova s podnozjima, do kojih hriscanima nije bilo narocito stalo, nakon desetogodisnjeg trazenja nasao je ispod 6m dubokog sloja blata Englez J. T. Wood i dopremio ih 1869. u British Museum. Na jednome od njih nalazi se poklonski natpis lidijskog kralja Kreza. No najstrasnije rusenje hram je dozivio zato što se nalazio na mocvarnom tlu koje ga je trebalo, po graditeljevoj ideji stititi od potresa.