Orijaski kip boga sunca

Kolos s Rodosa

Rodos je ostrvo iz ostrvske grupe Dedokanez u Egejskom moru. U drevnoj Grckoj Rodos je bio istaknuto srediste Grčcke i helenisticke kulture. Prema navodima nekog savremenika na bogatom ostrvu Rodosu bilo je 3000 kipova, od toga ih je 100 bilo izvanredne velicine. Tu se nalazi i najznacajniiji kip, orijaski Kolos, skulptura boga Sunca Helija napravljen od bronze. Predpostavlja se da je bio visok 30 do 40 metara, tezak 70 tona, rasirenih je nogu stajao na dva golema kamena postolja iznad ulaza u luku Rodos drzeci gorucu baklju u ispruzenoj ruci.

Helije je bio zastitnik grada. Po mitu, Helije je dobio ostrvo od Zeusa, buduci da ga je Zeus zaboravio pri razdiobi ostrva i gradova ostalim bozanstvima. Da mu se oduzi obecao mu je svako novo ostrvo. Tako je prvi niknuo Rodos i pripao Heliju. U grckoj mitologiji Helije je bog Sunca, sin Titana Hiperiona i Titanide Teje pa cesto i njega smatraju Titanom. On, kao bog sunca, svaki se dan u svojim sjajnim kolima i konjima koji sipaju vatru vozi gore-dole: rano jutrom izlazi iz valova Okeana, a uvecer se ponovno spusta u njih. Helijem su se stari zaklinjali, jer on kao Svevidni iznosi na vidjelo skrivenu krivnju. Najavljuje ga sestra Eoja (lat. Zora). Sestra Helijeva je i Selena (lat. Luna), bozica Mjeseca koja se polako vozi po nocnom nebu, a vuku je dvije bijele krave. Od Helijeve djece su najpoznatiji: Faetont, Ejet i Kirka.

Odluku da odliju svoga boga zastitnika donijeli su stanovnici Rodosa po predaji poslije njihove pobjede nad makedonskim kraljem Demetrijem Poliorketesom sto su je izvojevali u IV vijeku p.n.e. Naime, malo se ostrvo Rodos sastojalo od tri grada drzave: Ialisosa, Kaimeirosa, Lindosa. 408. p.n.e. ujedinivsi se, stvorili su jedan teritorij sa glavnim gradom Rodosom. Grad je cvijetao i imao jake ekonomske veze sa svojim glavnim saveznikom Ptolomejem I. Soterom. Rođani su iz Egipta uvozili i zito. 305. pr.Hr. rivali Ptolomejevica, Antigonidi iz Makedonije opsjeli su Rodos u pokusaju da slome Rodsko-Egipatsko saveznistvo. Nikad nisu uspjeli slomiti otpor Rodjana ni prodrijeti do grada te su po sklopljenom primirju 304. p.n.e. kralj Demetrije i njegova vojska ostavili obilje ratne opreme za sobom. Na narodnom skupu je bilo odlučeno da se novac dobiven od prodaje ratne opreme iskoristi za podizanje kipa bogu Heliju, zastitniku grada koji ih je i ovom prilikom sacuvao od neprijatelja.

Podizanje Kolosa bilo je povjereno Haresu iz Linda. Kipar je prvo trebao stanovnicima pokazati kako je zamislio da ce izgledati njihov zastitnik. S prvim je nacrtima zapoceo 291. p.n.e. Skicirao je Helija kao visokog i vitkog mladica sa svijetlim vijencem na glavi, po uzoru na Homerove opise. Nakon svih priprema Hares je sa oko stotinjak radnika zapoceo gradnju. Podnozje je bilo isklesano od bijelog mramora, a kip je bio ucvrscen zeljezom jer je bio vrlo tezak. Prvo su bili pricvrsceni zglobovi i stopala. Kostur kipa je bio od zeljeza i kamena, zatim je oblozen glinom pa tankim slojem voska te opet glinom kako bi gornji sloj bio što pricvrsceniji. Hares je odlucio koristiti tanke listove bronce za vanjski dio kipa, zbog tezine. Za osnovu Kolosa postavljena su tri masivna stuba od kamena sastavljenih od cetiri kamene ploce ucvrscene zeljezom. Da bi se dostiglo do visih dijelova, oko kipa je bila izgradjena rampa koja je kasnije bila uklonjena. Rad na Kolosu je odmicao vrlo sporo. U podnozju kipa se cak formiralo malo naselje u kojem su zivjeli slobodni robovi i bili pri ruci kiparu. Citava izgradnja je trajala 12 godina.

Kolos kad je bio dovrsen 282. p.n.e. dosezao je oko 35m i bio je, kako se smatra, postavljen na obali zaljeva; na odabranom mjestu u luci i to u stavu raskoraka. No s obzirom na visinu i sirinu prolaza u luku takav, stav je vrlo malo vjerojatan. Cak stovise, sruseni bi Kolos blokirao ulaz u luku. Po nekim istrazivanjima lokacija je na istocnom rtu luke ili cak malo dalje, u unutrasnjosti.

Svakako, kip je plijenio svojim preciznim proporcijama i monumentalnoscu sve do 226. p.n.e. kad je jaki potres pogodio Rodos. Grad je bio razrusen, a Kolos je bio slomljen u najosjetljivijim tackama: koljenima. Poslije ovog strasnog potresa stanovnistvu Rodosa pristizala je materijalna pomoc. Cak je egipatski faraon Ptolomej III (246.-221. p.n.e.) poslao pomoc za ponovnu rekonstrukciju Kolosa, no kip nisu mogli pomaknuti sa zemlje. Ni kasniji pokusaji obnove nisu bili uspjesniji. Ali, i onako lezeci Kolos je impresionirao svojim divovskim razmjerima. Ostaci su tako lezali sve do 97. p.n.e. kada su ih arapski osvajaci rastavili i prodali nekom jevrejskom trgovcu iz Sirije. Sacuvano je svjedocanstvo da su dijelovi bili prenoseni na ledjima 900 kamila. Tako se izgubio svaki trag Kolosu.

Iako vise ne postoji, uspomene na tog diva su ostale, sacuvale su se i u svakidašnjem govoru. Kaze se da je nesto kolosalno kad zapanjuje svojom velicinom. Kolos je inspirisao i mnoge umjetnike danasnjice, npr. Augusta Bartholdija poznatog po svome radu; “Kip Slobode”.