| Heraklit (oko 540-480. prije Hrista) |
|
 |
| |
|
Biografija |
|
|
| |
| Jonski polis Efes, u blizini Mileta, proslavio je filozof Heraklit. Izvori
svedoče da se Heraklit odrekao kraljevske časti u korist brata, kao i da se sa
prezirom odnosio prema svojim sugrađanima. Politički život je napustio kada su
Efešani prognali njegovog prijatelja Harmodora, "najčestitijeg građanina Efesa".
Nije želio da emigrira u Južnu Italiju, kao Pitagora i Ksenofan, već je po
starost živio usamljeno, filozofirajući i igrajući se piljaka sa djecom. Kada mu
je došla posjeta, izjavio je: "Uđite, čak i ovde postoje bogovi." Umro je od
"vodene bolesti" u 60. godii života. |
| |
| Učenja |
|
|
|
| |
| Na osnovu 126 autentičnih fragmenata, koji su sačuvani iz Heraklitovog spisa
O prirodi, može se zaključiti da je temelj njegove filozofije učenje o logosu
(grč. logos-smisao, govor, razum, istina, mjera, zakon). Od termina
logos potiče i ime jedne od osnovnih filozofskih nauka - logike, koja se bavi
smisaonim govorom, tj. ispravnim i stinitim mišljenjem. Svijet (kosmos)
ima svoj logos, koji se ispoljava i izražava - a koji onda umni ljudi
(filozofi) detektuju i dešifruju pomoću svog mikrologosa, tj. smisaonog,
smijernog, valjanog i istinitog govora. Zbog toga su Heraklitovi pregnantni
iskazi (aforizmi) apodiktički i kategorički. Naime, oni nisu subjektivno mnenje,
već odgonetanje nužnog i bezuslovnog kosmičkog logosa. O tome svijedoči i njegov
fr.114: "Oni koji sa razumom govore, treba da svoje uporište traže u onom što je
opšte za sve, isto onako kao država u zakonu, i još mnogo čvršće. Jer svima
ljudskim zakonima daje hranu jedan božanski: ovaj svojom moći doseže toliko
daleko koliko hoće, i ima ga dovoljno za sve, i još preostaje." (1979: 39). |
| |
| U svome učenju o bivstvu (ontologiji), Heraklit kaže da je mudro, ukoliko se
osluškuje logos, saglasiti se da je sve-jedno, tj.viječno živa vatra: "Ovaj
svijet isti za sve nas, nije stvorio nijedan čovjek niti bog, već je on bio,
jeste i biće viječno živa vatra koja se s mjerom pali i s mjerom gasi" (fr.30).
Pri tome se vatra rađa iz vazduha, ovaj iz vode, voda iz zemlje: "Vatra živi
smrću zemlje, vazduh živi smrću vatre, voda živi smrću vazduha, zemlja živi
smrću vode" (kružni tok u prirodi iz fr.76). Uz to Heraklit dodaje kako su "put
naviše" i "put naniže" jedan te isti put. |
| |
|
| Sve što jeste ili postoji nije za Heraklita ni bivstvo ni nebivstvo (ništa) -
nego bivanje, promjena, kretanje, postajanje i nestajanje. Platon je ovaj
filozofski stav, u dijalogu Kratil, sažeo u lapidaran stav: Sve teče (Panta
rei). I doista, Heraklit kaže da se "dvaputa u istu rijeku ne može kročiti"
i da je "Sunce svaki dan novo". Prema Heraklitovoj filozofiji, Sve postaje iu
Jednog, i iz Svega opet Jedno. Osnovni movens je pri tome borba i
jedinstvo suprotnosti: "Suprotno se sjedinjuje i iz različitoga nastaje
najljepša harmonija, i sve nastaje borbom" (fr.8) Tako "hladno postaje toplo,
toplo hladno, vlažno suvo, a suvo vlažno" (fr.126.). Heraklit je smatrao da iz
borbe i jedinstva različitosti (pa i suprotnosti kao ekstremnih razlika) nastaje
najbolja harmonija ili sklad. Pri tome je nevidljiva i unutrašnja harmonija jača
od one vidljive i spoljašnje. Heraklitova dijalektika jeste teorija kretanja, i
to kružnog (cirkularnog) kretanja, Viječno vraćanje istog. |
