| Najpoznatiji elejski filozof nesumljivo je Parmenid, koji je poticao iz
ugledne i otmjene porodice i koji je svom rodnom gradu podario dobre zakone.
Živjeo je spokojnim filozofskim životom, tako da su Heleni za častan i smiren
život koristili izraz "parmenidski život". Inače, Parmenid je bio izuzetno
cijenjen i među filozofima. Platon mu je posvetio i jedno svoje dijelo, sa
podnaslovom "O idejama", u kome opisuje kako su Parmenid i Zenon posjetili
Atinu, U vrijeme kada je Sokrat bio mladić. Platon Parmenida naziva "velikim i
uzvišenim". Parmenid je autor slavne filozofske poeme, zapravo alegorijskog
spijeva, pod tradicionalnim naslovom O prirodi (Peri physeos), koja je
bitno uticala na kasnije tokove helenske misli i čiji su odlomci izdržali zub
vremena. |
| U prvom sačuvanom fragmentu poeme, Parmenid govori o dva osnovna puta
saznanja. Jedan je "put istine" ili mišljenja (grč. aletheia), a drugi je
"put mnenja" ili privida (grč. doxa). Ovaj drugi put se ne preporučuje
filozofima, jer je on naivan, nerazborit i površan. Usmjeren je na pojave,
umjesto na suštinu. Parmenid se zalaže za "put istine", prema kome je isto
misliti i biti, a koji je rezultirao aksiomatskim stavom njegove filozofije:
Bivstvo jeste, a nebivstvo nije. Ili kako se to formuliše u poemi: "Mora se
zboriti i misliti da bivstvo postoji, jer biti jeste, a ništa nije; ja ti
nalažem da to ukažeš sebi" (1984: 68). Govoriti istinu znači reći da bivstvo
jeste, a nebivstvo nije. a govoriti neistinu znači reći da bivstvo nije, a
nebivstvo jeste. Bivstvo (Jedno, svijet, apsolut), prema Parmenidu, ima sledeće
karakteristike: "nije vidljivo", "nenastalo", "neuništivo", "nalik na kuglu",
"bez početka i bez svršetka" i "nepokretno". Bivstvo se ne kreće jer obuhvata
sve, tj. ništa mu ne nedostaje da bi se kretalo. Parmenidovo bivstvo bi jedino
moglo da rotira oko sopstvene ose. |
