Fransisko Goja, španski slikar, počeo je da slika u završnoj fazi baroka, u stilu rokokoa. No, kako je radio na prelazu između dva vijeka, ubrzo napušta taj stil i stvara raznovrstan lični stil koji nije pripadao ni jednom pravcu. Svojim djelima nagovjestio je romantizam XIX i ekspresionizam XX vijeka. U madosti je svijetlim bojama slikao galantne slike. Teme za njih nalazio je u madridskim ulicama, poljima, selima i koristio vec spomenute svijele boje kako bi istaknuo ustreptalost narodnog života. Od 1793. godine napušta galantne teme i razvija nov izraz, dublji po sadržaju. U tom stilu naslikao je istorijsku kompoziciju Treći maj 1808. godine .

Snažni,dramatični kontrasti svijetlog i tamnog i kontrastima oblika i grupisanja španskig rodoljuba i francuskih vojnika, Goja je prevazišao tragediju španskog naroda i izrazio univerzalnu vrijednost otpora nepravdi i nasilju. Pri svjetlosti fenjera ističe se figura čovjeka sa raširenim rukama- gest koji je postao simbol herojskog otpora- koja je ne samo najsvjetlije mjesto na slici već i tačka u koju su uperene paralelne cijevi pušaka. Osjećamo da ljudska vrijednost biva uništena od slijepe automatkse sile.