Roman je
napisan na srpskoj ekavici. Izražaj je prilično jednostavan i lako razumljiv. U
djelu nalazimo mnogo primjera narodnih elemenata, od pjesama i legendi do
običaja i svjetonazora. Velika važnost se pridaje opisima, kako vanjskim tako i
psihološkim. Nema neke osnovne teme i određene fabule, ali ipak nalazimo osnovni
leitmotiv a to je naravno most. Most nam simbolizira čvrstoću, neprolaznost i
postojanost usprkos svim nepogodama. Oko njega se bazira život svih stanovnika
Višegrada i uže okolice. U usporedbi s mostom ljudski vijek je kratak i
beznačajan te se to ističe u čestim i pomno izabranim trenutcima ljudske nevolje.Roman obiluje realističkim opisima situacija, ljudi, pejsaža i interijera. Jedan od najpoznatijih situacija je zasigurno nabijanje Radislava na kolac. Nadalje nalazimo mnogo simbolike u likovima koji su također i reprezentativni npr. Abidaga - tursko nasilje i brutalnost, Lotika – moderna žena, samouvjerena i uporna, Herak, Stiković - jugoslavenska revolucija, novi ideali, Ćorkan - nevin čovjek ali vrlo nesretan i siromašan, Alihodža - glas razuma kod muslimana i moralni vođa, i dr.
Važna činjenica je da je ovaj roman baziran na stvarnim događajima i da on nepristrano prikazuje život u Bosni nekada, da je djelo nepristrano nam pokazuje nekritičnost austrijske vlasti kao ostalih prosrpskih pisaca.
U cijelom romanu se osjeća pravilnost konstrukcije te slijeda događaja uz poneke retrospektivne epizode koje se na kraju stapaju sa trenutačnim.
Most kao nijemi svjedok pamti prividno slaganje različitih kultura, vjera i naroda dok među njima u stvari vlada antagonizam. Najveći je sraz dvaju civilizacija, istočne i zapadne. Most je, zapravo, postojana, jedina nepromjenljiva, vječita točka na kojoj se napetosti i komešanje što rađaju sukobe (na nivou likova i na nivou država) osjeća i vidi jasnije nego drugdje.
