Sagrada Famillia

Katedrala Svete obitelji, katalonski: Temple Expiatori de la Sagrada Família, u Barseloni je krunsko remek djelo arhitekta Antonija Gaudija, iako je ostala nedovršena nakon njegove iznenadne smrti.

God. 1866. trgovac knjigama Bocabella je zasnovao vjersko društvo posvećeno Svetom Josipu koje je 1881. god. kupilo zemljište za katedralu u vanjskoj četvrti Barcelone, Barrio del Poblet. Gradnja katedrale je izvorno povjerena arhitektima Martorellu i Francesku de Paula Virtorellu,  ali su oni nakon izgradnje kripte pozvali mladog i perspektivnog arhitekta Gudija (koji je tada imao 31 god.). Kada je trgovac Bocabella preminuo, njegov projekt je preuzeo biskup Barcelone koji je Gaudija stavio na čelo izgradnje. U to vrijeme, Gaudi je već bio izgradio svod kripte i radikalno promijenio Villarov izvorni plan.

Gaudi je svim srcem radio na ovom kolosalnom kompleksu. God. 1914. kada je imao 62 godine, odlučio je i živjeti u jednoj kućici u dvorištu katedrale.

Nakon njegove smrti, radove su nastavili njegovi suradnici, prije svega Surganes, Quitana i Matamela prema njegovim planovima. Radovi su prekinuti 1935. godine zbog Spanskog gradjanskog rata tokom kojega je izgorio dio katedrale s originalnim Gaudijevim modelima i planovima.

Radovi su ponovno pokrenuti 1970-ih nakon pada Fasistickog rezimai gradnja, premda veoma polako, traje i dan danas. Kada bude završena, katedrala će biti visoka oko 45 i duga 110 metara. Bit će to jedna od najvećih, ali sigurno najljepših katedrala hriscanskog svijeta.

Šteta je što Gaudijeva neo-goticka ideja nije nikada dovršena, ali njegovi modeli se danas čuvaju u kripti katedrale. Ona se trebala sastojati od tradicionalnog plana upisanog latinskog križa s pet brodova i transeptom s tri broda. Glavni brod je osvijetljen širokim prozorima i trebao je imati pravu šumu stubova od kojih je svaki trebao biti posvećen drugom svecu, apostolu ili biskupu. Na sjecištu brodova se trebao uzdizati golemi toranj, simbol Hrista, okružen s četiri manja tornja (simboli evandjelista). Svaka od tri fasade je trebala imati četiri tornja s zvonima što bi simboliziralo 12 apostola.

Ova monumentalna vizija, s naglaskom na visinu, trebala je simbolizirati jedinstvo neba i zemlje. Gaudi je zamislio katedralu kao golemo alegorijsko djelo koje će se sastojati od tri monumentalne i simbolične fasade. Zapadna, ulazna, fasada je posvećena Hristovom rodjenju istočna njegovom životu i muci, a južna – Uskrsnucu.

To su trebale dodatno da ističu jake boje, što se može vidjeti na modelu koji je Gaudi predstavio na izložbi u Parizu 1910. godine. Fasada Nade je trebala biti zelena simbolizirajući dolinu Nila, Čestitosti plave kao Betlehemska  noć, a portal Vjere siensko-crvene kao pijesak Palestine. Interijer je također trebao biti jarko obojen; desni brod u bijeloj i zlatnoj boji (simboli radosti), a desni brod ljubičasto i crno simbolizirajući tugu.

Gaudi je uspio završiti samo ulaznu, zapadnu, fasadu koja je tako detaljno urađena da se može smatrati za samostalnu građevinu. Njena tri portala koja predstavljaju Nadu, Vjeru i Čestitost, su prekrivene Art nouveau skulpturama koje se dinamično uvijaju i šire, te potpuno skrivaju njihovu konstrukciju. Portal Nade predstavlja Bogorodicino vjencanje i bijeg u Egipat i Pokolj nevinih. Stup u obliku palme na svojim leđima nosi nilska kornjaca, simbol ustrajnosti. Središnji portal Čestitosti je podijeljen na dva dijela: rodno stablo od Abrahama do Josipai Betlehemska špilja. Na dnu je cempres okrunjen križem i pelikanom  simbolom žrtve. Desni portal je posvećen svetom Josipu i prikazuje njegovu radionicu i Prikazivanje u hramu.

Gaudi je običavao da traži modele za svoje skulpture s ulice i fotografira ih pored nekoliko zrcala kako bi imao više kutova njihova lica. Potom bi napravio gipsane kalupe za figure koje su kasnije na licu mjesta odljevene u visokokvalitetnom betonu.

Ocekuje se da bi se gradnja Sagrada Familie trebala zavrsiti oko 2026. godine.

nazad