Marksizam

Kao i ostali socijalisti, Marks i Engels predskazivali su kraj kapitalizma i svih sistema u kojima su, po njima, radnici eksploatisani. Ali dok su raniji socijalisti, njihovi prethodnici, bili naklonjeni dugoročnim društvenim reformama, Marks i Engles su vjerovali da je svjetska revolucija neminovna i da se samo tako može ući u socijalizam.

Argumentujući neophodnost puta u komunizam, marksisti su dokazivali da je glavna karakteristika čovjekovog života u klasnom društvu otuđenje, a jedino se u komunizmu u potpunosti može ostvariti koncept slobodnog čoveka. Ovde Marks slijedi Hegelaov koncept po kom sloboda nije samo odsustvo prisile, već akcija koje ima moralni sadržaj. Marksisti su smatrali da će komunizam ljudima omogućavati punu slobodu djelovanja, ali i da će ljude stavljati u takve međusobne veze i odnose u kojima neće biti potrebe ni za kakvom eksploatacijom čovjeka po čovjeku. Dok je Hegel smatrao da je etički život čovjeka kroz istoriju uglavnom bio vođen idejama, za Marksa komunizam nastaje i razvija se iz materijalne baze, a naročito razvojem sredstava za proizvodnju.

Marksisti tvrde da će proces klasnih sukoba i revolucionarne borbe rezultovati pobjedom prolaterijata i uspostavljanjem komunističkog društva u kome će privatno vlasništvo vremenom nestati i gde će sredstva za proizvodnju i život pripadati zajednici. Sam Marks je malo napisao o životu u komunizmu, dajući samo najosnovniji opis komunističkog društva. Jasno je da se radi o društvu obilja u kojem je čovekovo delanje podložno minimalnim ograničenjima. U popularnom sloganu koji je usvojio komunistički pokret, komunizam je svijet u kom će "svako davati prema svojim mogućnostima, a primati prema svojim potrebama". "Njemačka ideologija" je jedno od nekoliko Marksovih dijela koji razrađuju komunističku budućnost:

        "U komunističkom društvu, gde se niko ne bavi samo jednom djelatnošću i gde se svako može usavršiti u bilo kojoj željenoj djelatnosti, društvo reguliše proizvodnju uopšte i time mi omogućava da radim jednu stvar danas, a drugu sutra, da lovim ujutro, pecam poslepodne, hranim stoku uveče, kritikujem posle večere - dakle, sve što poželim u određenom trenutku, a da, uprkos tome, nikad ne postanem profesionalni lovac, ribar, stočar ili kritičar.“

Marks je neprekidno nastojao da ovu svoju viziju uklopi u pozitivističku naučnu teoriju o prelasku pravnog društva u komunističko, te, pomalo nategnuto, u političku teoriju koja bi objasnila zašto je potrebna revolucija da bi se to postiglo.

Do kraja 19. vijeka, termini "socijalizam" i "komunizam" često su zamjenjivani. Međutim, Marks i Engels su tvrdili da komunizam neće nastati iz kapitalizma u potpunom razvijenom obliku, već da će proći kroz "prvu fazu" u kojoj će većina proizvodne imovine biti zajednička uz neke preostale klasne razlike. Prva faza bi na kraju trebala dovesti do "više faze" u kojoj klasne razlike neće postojati a takođe ni potreba za državom. Lenjin je termin "socijalizam" često koristio kao sinonim za Marksovu i Engelsovu pretpostavljenu "prvu fazu" komunizma a termin "komunizam" odnosio se na "višu fazu" komunizma.

Ova kasnija stanovništva, posebno onda koje je razvio Lenjin, služila su kao ideološke platforme komunističkih partija 20. veka. Kasniji pisci, kao što su Luj Altiser i Nikos Pulancas, modifikovali su Marksov koncept dodjeljujući državi glavnu ulogu u nastajanju i razvitku takvih društava, zastupajući nužnost produženog perioda socijalizma prije nastajanja komunističkom društva.

Neki od Marksovih savremenika, kao što je anarhista Mihail Bakunjin, iznosili su slične stavove, ali se nisu slagali u načinu postizanja harmoničnog društva bez klasa. I dan danas u radničkom pokretu postoji podjela između marksističkih komunista i anarhista. Anarhisti su protiv svih hijerarhijskih ustanova, uključujući i državu. Anarhistički komunisti, kao na primer Petar Kropotkin, zagovarali su trenutni prelaz u društvo bez klasa sa ekonomijom trampe, dok su anarhosindikalisti tvrdili da samo radnički savezi, kao protivteža komunističkim partijama, mogu da pomognu u promjeni društenog uređenja.

pocetna strana