Moral i pravo

 
Premda Kur'an sadrži osnovno načelo naravnog zakona (činiti dobro, a izbjegavati zlo) pa i postavku da ljudska djela vrijede po nakani (nijjet) i unutarnjem stavu, islam je tipično pravna religija. Obiteljske, društvene i bogoštovne odnose detaljno propisuje šerijatsko pravo. Šerijat znači put k Bogu, Božji zakon, a on ima četiri izvora (Kur'an, Sunnet, Idžma i Kijas). Šerijatsko pravo obuhvaća tri kategorije:
  1. Ibadan- bogoštovno pravo
  2. Munakehat - bračno-porodično pravo
  1. Muamelat- privredno i trgovačko pravo
  2. Ukubat- kazneno pravo

Šerijat regulira obveze i zabrane kojih ima nekoliko vrsta:

  1. Farz- ono što je Allah neizostavno naredio
  2. Vadžib- ono što je potrebno i ispravno, ali nije Kur'anom propisano
  3. Sunnet- ono što je u praksi provodio Allahov Poslanik Muhamed a.s.
  4. Mustehab- ono što pohvalno, ali nije naređeno pa nije grijeh izostaviti
  5. Mekruh- ono što je nepoželjno, nemilo. Mekruh radnje ne smiju biti navikom muslimanima.
  6. Haram- ono što je potpuno zabranjeno.

Pravo tumače uleme, a u praksi po njemu sude kadije. Od VII. do IX. stoljeća razvija se islamska pravna znanost (fikh) sa svoje četiri pravne škole (mezheb): malikitska (malikizam), hanefijska (hane-fizam), šafijitska (šafijizam) i hanbelitska (hanbelizam) škola. Muslimani u Hrvatskoj uglavnom pripadaju Hanefijskom mezhebu (školi). Sva četiri mezheba ubrajaju se u sljedbenike Sunneta- sunnite.

U XIX. i XX. stoljeće šerijatsko pravo doživljava krizu u susretu sa zapadnjačkim laičkim društvom i građanskim pravom. U islamskim zemljama danas je šerijatsko pravo uglavnom zadržano na području porodičnog prava (većina zemalja), negdje je zamijenjeno građanskim pravom (Turska), a u nekim je zemljama na snazi u cijelosti (Saudijska Arabija).

 

<<povratak na pocetnu