Pjevanje je najstariji oblik ljudskog bavljenja glazbom. Čovjek je vrlo rano otkrio snagu svog prirodnog instrumenta i pokušavao se izraziti glasom. U početku bili su to krici, mumljanje i vikanje, no kako se ljudski rod razvijao, glas postaje sve artikuliraniji.           Vještina pjevanja bila je vrlo cijenjena i razvijena u vrijeme antičkih naroda. U ranomsrednjem vijeku njegovalo se liturgijsko pjevanje u pjevačkim školama, a svjetovno pjevanje razvili su u XII. i XIII. stoljeću trubaduri, troveri i Minnesängeri. Umjetničko školovanje pjevača započinje potkraj XVI. stoljeća u vrijeme nastajanja opere. Tada se u Italiji počinje izgrađivati temeljni sistem pjevačke umjetnosti - bel canto - koji cvate u XVII. i XVIII. stoljeću. Na glasovno - tehničkim principima belkanta zasniva se i današnje školovanje pjevača.          Ljudski glasovi dijele se prema visini glasa. Ženski glasovi su: sopran, mezzosopran, alt, a muški: tenor, bariton i bas.         Školovanje solo pjevača traje 6 godina u osnovnoj glazbenoj školi, te 4 godine u srednjoj glazbenoj školi.