Vrijeme Balkanskih ratova bilo je i Nadezdina posljednja zetva. Dogadjaji su nametali teme. Motivi su Prizren, Vezirov most i Kosovo polje. Najvecim dijelom ratni crtezi i skice su propali. 1913. godine je prelezala tifus a 1914. godine objava Prvog svjeskog rata ju je docekala u Italiji. Radila je kao bolnicarka. Na jednoj slici je cak zabiljezila da je ona jedina bolnicarka i da lijeci 80 vojnika. 1915.godine je dosla sa vojskom u Valjevo. U Valjevu se opet razboljela od tifusa. Tada je naslikala svoju posljednju sliku ¸¸Valjevska bolnica¸¸. Posjetio ju je njen stari prijatelj Branko Popovic i pricali su, uz casicu rakije o svom mladom slikarstvu. Umrla je 3. aprila 1915. godine.
Nadezda Petrovic nije dozivjela svoju lokalnu slikarsku slavu. Ona je bila voljena kao drug i cijenjena kao covjek i postovana kao borac na svim poljima svoje aktivnosti osim slikarske. Njena smrt je bila duboko ozaljenja u vremenu kada se ginulo nestedice. O njenom slikastvu, medjutim, dok je zivjela, nije bila napisana koja topla rijec. Kritike su se kretale izmedju grubosti kojima se brutalno negodovalo oko njenog slikarstva i uctivih neodredjenosti kojima se izbjegava ostar sud o slikarstvu, konkretno Nadezde Petrovic.
 |
 |
 |
 |
 |
 |