Knjizevnici

Geothe, Hoffmann ,Schiller

     Goethe

                                          Johann Wolfgang von Goethe ( Frankfurt na Maini,28.August, 1749. -Weimer 22.Okobar 1832),  je najveci i najsvestraniji  njemacki knjizevnik i mislilac.

             Studirao je pravo u Leipzigu i Strasburgu. Na poziv vojvode Karla Augusta odlazi u Weimar, gdje postaje tajni savjetnik, a 1870. slobodni zidar weimarske loze Anna Amalia, dobiva plemstvo i postaje Kammerpräsident. Bio je i upravitelj weimarskog pozorista.

             Putuje po Njemackoj i Svicarskoj, bavi se znanstvenim studijama, te se druzi s Herderom i Silerom. Pise, istrazuje i postaje sve poznatiji pisac. Njegovo djelo obuhvata gotovo sve knjizevne rodove i nekoliko znanstvenih podrucja. Mnogobrojni su uzori i utjecaji: svjetski klasici, knjizevnost rokokoa, pucka poezija razlicitih naroda, siroko podrucje povijesti, teologije, filozofije, teorije umjetnosti i prirodnih znanosti. Najvecu popularnost u suvremenika stekao je romanom "Patnje mladog Wertera" i snazno utjecao na sve europske knjizevnosti. Nametnuo se suvremenicima kao obnovitelj lirike, drame, epa i romana, te ucenjak izuzetno ostrog i dubokog uvida u strukturu i fenomene prirode. Jos za zivota postao je spomenik njemackog klasicnog humanizma.

DJELA:    

   "Patnje mladog Wertera", "Faust" , "Tasso"(1789), "Rimske religije"(1795), " Naukovanje Wilhelma meistera"(1821)," Srodne duse", "Nauk o bojama"(1810) , "Putovanje po Italiji"

HOFFMANN

                                      Gert Hofmann (29.januar 1931 u Limbach, Sachsen); †1.juli 1993. in Erdugen bio je njemacki pisac

              Odrastao je u Limbahu.1948 cijela porodica se seli u Leipzig, gdje je Hoffmann ucio ruski i engleski, te radio kso prevodilac. 1950 je maturirao, poceo je sstudrati romanistiku, anglistiku,slavistiku i germanizam na univerzitetu u Leipzigu.1951 je napustio DDR i otisao u Leipzig da nastavi studije.

              Poslije je radio na uiverzitetu u Parizu,New hafenu a i uLubljani. 1993 dozivio je mozdani udar. Bio je clan njemacke akademije u Dermstadtu.Otac je poznatog pjesnika i prevodioca Michaela Hoffmanna.

DJELA: " Auf dem Turm", "Der Sohn", "Die Weltmaschine", " Casanova und die Figurantin", " Unsere Verdgeßlichkeit", "Der Kinoerzähler", "Das Glück"

SCHILLER

                Johan Kristof Fridrih Siler (njem. Johann Christoph Friedrich von Schiller, 10.novembar,1759- Marhab na Nekaru- 9.mai,1805, Vajmar) je bio njemacki pjesnik, dramaturg, filozof i istoricar

               Siler je rodjen 1759. u Marbahu na Nekaru. Otac mu je bio oficir u vojsci Virtemberg. Nesto kasnije, oko 1764., porodica se preselila u Lorh gdje su zivjeli do 1766. Detinjstvo i mladost je proveo u relativnom siromastvu. Siler je poceo da studira pravo 1773, a 1775. medicinu. Postao je vojni doktor u Stutgartu Anonimno je objavio dramu „Razbojnici“ 1781. Delo je dozivelo prilican uspeh na svojoj premijeri, narocito kod mladje publike. Medjutim, Siler je usled revolucionarnih poruka drame uhapsen i kratko vreme je proveo u zatvoru, tako da je napustio posao u Stutgartu i presao u Manhajm.

               Godine 1783., radio je kao bibliotekar i dobio ugovor da radi kao pisac za pozoriste u Manhajmu. Od1783. se cesto selio (Leipzig, Drezden,Vajmar, a prvi put se sreo sa Geotheom 1788. Krajem te godine, dobio je mesto profesora istorije i filozofije u Jeni. Pisao je istorijska dela. Imao je velike simpatije za velikana svoga vremena: Vilhelm von Gumbolta Godine 1790, ozenio se Sarlotom fon Lengenfeld. Nazalost, zdravstveno stanje mu se pogorsalo (verovatno od tuberkoloze) i dodeljena mu je penzija 1791. Na Geteov nagovor, 1794, poceo je da pise za satiricne casopise. Revolucionarna Francuska mu je1792 dala francusko drzavljanstvo, zbog njegovih cestih clanaka protiv tiranije. Godine 1799, vratio se u Vajmar gde ga je Gete usmerio da pise za pozoriste. Sa njim je osnovao „Vajmarski teatar“ koji se brzo nametnuo na pozorisnoj sceni Nemacke, i doprineo preporodu dramskog knjizevnog zanra. Siler je ziveo u Vajmaru sve do smrti. Dobio je plemicku titulu 1802. Umro je tri godine kasnije, u 46-oj godini zivota.

Od 1934, Univerzitet u Jeni nosi Silerovo ime.

Najpoznatija djela:

Poezija: " Vece", " Kasandra", " Osvajac", " Grcki bogovi", " Umetnici", " Oda radosti"

Pozoriste: " Razbojnici", " Don Karlos", " Devica Orleanska", " Verenici iz Mesine"

Eseji: " O estetickom vaspitanju covjeka", " O ljupkosti i dostojanstvu", " O naivnom i sentimentalnom pesnistvu"

Istorijska djela: " Istorija Tridesotogodisnjeg rata", " Istorija otpadnistva ujedinjene Nizozemske"

                                                     Siler i Gete                                               spomenik Sileru u Meinzu

KULTURA