Matematicari
Jochann Karl Friedrich Gauss
Jochann Karl Friedrich Gauss (30.4.1777 - 23.2. 1855) je njemacki matematicar i naucnik poznat po kljucnom doprinosu razvoju teorije brojeva, analize, diferencijalne geometrije, geodezije, magnetizma, astronomije i optike. Uz Arhimeda,Njutna i Eurela se smatra jednim od najvecih matematicara u historiji.
Bio je jedino djete svojih roditelja, inace veoma pametne majke koja je radila ako cistacica. Sa devet godina je posao u skolu. naucio je racunati kroz pricu i slozenije zadatke je rjesavao u glavi.
Kasnije je otisao na univerzitet u Goettingen, a doktorirao je u Helmstdtu.
U Novembru 184 zaljubio se u Johanu Elizabet, koji je ozenio 9.oktobar, 1805. Imao je sa njom sina i kcerku. Poslije smrti zene 1.mart,1810, ozenio je Friedericu sa kojom je mao jos troje djece.
.
Umro je 14. April 1808 u Breunschweinu Carl
Gottfried Leibniz
Gottfried Wilhelm von Leibniz (1.7.1646. - 14.11.1716.) je njemacki filozof, naucnik, matematicar, diplomat, bibliotekar i advokat. Poznat je kao jedan od prvih naucnika koji je koristio termin funkcija . Nezavisno od Isaka Njutna je pronasao i ustanovio moderno racunanje u matematici. Pronasao je i prvi mehanicki kalkulator.
Vec kao djecak Leibniz pokazuje izuzetne lingvisticke sposobnosti - u dvanaestoj godini vlada latinskim jezikom tako da pise stihove. Nakon latinskog naucio je i starogrcki te je mogao u originalu citati klasike, narocito Arstotela.Citao je redom sve sto mu je doslo pod ruku, a otac mu je nakon smrti ostavio veliku biblioteku s djelima Galileja, Campanelle,Platona, Aristotela, Hobbesa, Bacona, Descratesa i mnogih drugih velikih umova ranijih epoha.
Sa dvadeset godina je objavio svoje prvo djelo, korijene za ostalo stvaralasto i već tada se suocio sa nerazumjevanjem okoline.U Parizu Leibniz je upoznao fizicara i matematicara Nizozemca Huigensa (Hajgens), koji ga prvi uvodi u prostrano podrucje suvremene matematike Leibniz se iskreno divio Huigensovim rjesenjima nekih problemima, prvenstveno fizickih, poput matematickog klatna i zamolio ga da poducava matematiku. Tako se Leibniz, u dobi od 27 godina, upoznaje sa znanoscu u kojoj ce dati tako mnogo i u kojoj ce njegov intelekt zablisati punim sjajem. Matematiku je Leibniz, pored ostalog, priglio i kao mogucnost stvaranja univerzalnog jezika, svodjenja svih znanosti na jednu.Vrlo znacajno je napomenuti da se Leibniz u mnogim svojim pravnim raspravama pozivao na prirodni zakon. Pisao je: "Covjek bi bio sretan kad bi poznavao svoje dobro, jer bi se bez sumnje posluzio da sebi srecu osigura. Znao bi da u srcu svom ima pravilo i osnovu svake vjere i ne bi mogao padati u zablude i predrasude, a da hotimično ne kuje zavjeru protiv sebe samog.
Djela:
"O principu pojedinacnog"
"Rasprava o metafizici"
"Novi eseji o ljudskom razumjevanju"
" Leibnizovi ogeldi"