Geografske odlike
Najstariji
dio Španije,
600-800 metara visoka visoravan
Mezeta,
sastavljena je od pretkambrijskog i
kristaličnog
kamenja i starih kamenaca.
Na severu je okružena
mladim nabranim Kantabrijskim gorjem i Pirinejima
(Pico de Aneto,
3.404m),
a na jugu Andaluzijskim gorjem ili
Betijskim Kordiljerima,
koji su građeni
od mezozojskih i tercijarnih naslaga.Andaluzijsko gorje sastoji se od
nekoliko masiva,
koji se pružaju
paralelno s obalom Sredozemnog mora;
centralni deo Sijera Nevade
(Sierra Nevada)
s najvišim
vrhom Španije
(Mulhacu,
3.481m).
Između
južnog
ruba Mezete odnosno Sijera Morene
(Sierra Morene)
i Andaluzijskog gorja nalazi se velika
Andaluzijska tektonska depresija.
Na severoistočnom
rubu Mezete pruža
se Ibersko gorje,
građeno
od krednih i jurskih naslaga,
a između
Iberskog gorja,
Pirineja i Kantabrijskog gorja depresija reke
Ebro (Hragonska
kotlina).
Sa visoravni Mezete izdižu
se planinski masivi Sijera de Gata
(Sierra de Gata),
Sijera de Gredos
(Sierra de Gredos)
i Sijera de Gvadarama
(Sierra de Guadarrama),
koji su nastali rasedanjem u tercijaru.
Obala je uglavnom strma i nerazuđena.
Dobro je razuđena
samo obala Galicije i severozapadne
Španije sa mnoštvom
zaliva karakterističnog
oblika.
Može se reći da osnovu hidrografske mreže Španije čini pet reka:
• Gvadalkivir,
• Gvadijana,
• Taho (Težo u Portugalu) i
• Duero, koje pripadaju slivu Atlantskog okeana i
• Ebro - pritoka Sredozemnog mora.
Reke na severozapadu Španije imaju više vode, kraći tok, relativno veliki pad, a njihova estuarska ili rijaska ušća pogoduju razvoju vodenog saobraćaja. Reke koje se spuštaju sa visokih planina (Pirineja, Betijskih kordiljera, Kastiljanskog gorja i dr.) imaju velike padove i značajan hidroenergetski potencijal. U krečnjačkim terenima reke su najčešće formirale kanjone ili klisure, strme odseke (kveste) a tu su i vodopadi i brzaci. Zbog razuđenog reljefa i jakog pada (brzacc i vodopadi) reke se koriste za dobijanje električne energije, a u suvim krajevima i za navodnjavanje.Španija ima malo šuma (oko 15%), a uz to retke su prave šume. Prave šume ostale su samo na nekim višim delovima planina. Na Mezeti nema šuma, a najveće šumske površine, ali i travno-livadske, očuvane su na severozapadu Španije. U unutrašnjosti Španije osnovu prirodnog pejsaža čine kserofitne zajednice. Šikaru (matorral), uglavnom teško prohodnu sačinjavaju grmovi jasena, lovora, ruzmarina i divlje masline, a na lošem zemljištu raste i slaba trava. U tim uslovima uspevaju lekovite trave, najčešće lavanda, kadulja i majčina dušica. Prostori koji su obrasli majčinom dušicom nazivaju se tomilares.U proleće kad šikara i površine pod lekovitim travama ozelene privlače šarenilom boja i aromatičnim mirisima, stignu i brojni leptiri i ptice. Leti je znatno drugačije, jer uz stalno vedro nebo i vrelo sunce, vegetacija uglavnom požuti, a u prvi plan dolaze ogoljeni kameni blokovi (sipari). Jugoistočni deo Mezete, u takvim uslovima, ima oskudnu stepsku vegetaciju. Sredozemnu obalu karakteriše florna raznolikost, koja je uglavnom proizvod ljudskog rada, odnosno radi se o kultivisanim biljnim vrstama (agrumi, masline, vinova loza, povrće, čak i palme i dr.). U sredozemnim klimatsko-vegetacionim uslovima živi mediteranska fauna, koju karakteriše veliki broj gmizavaca, insekata i ptica, dok su se krupnije životinje održale uglavnom u planinskim predelima.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |