Španski jezik
Španski
ili kastiljanski je iberijski romanski jezik, i četvrti
je po broju govornika u svijetu. Španski je maternji jezik 352.000.000 ljudi, a
govori ga i razume ukupno 417.000.000 ljudi (Prema procenama iz 1999. godine).
Osim Španije, govori se i u Hispanoamerici. Prema poslednjim istraživanjima ovaj
jezik ima najveću stopu porasta broja govornika i smatra se da će u dogledno
vreme prestići i engleski jezik.Španski jezik je nastao u jugozapadnoj Evropi,
na pirinejskom poluostrvu, tada poznatom kao Iberija.
Razvio se iz vulgarnog latinskog, uz uticaje baskijskog na severu i arapskog na
krajnjem jugu Pirinejskog poluostrva.Krajem VI veka p. n. e., Iberi, koji su bili
prvi stanovnici regiona, počeli su da se mešaju sa Keltima, nomadskim i
ratničkim plemenima koji se naseljavaju na područje današnje Galicije u VII veku
p. n. e. Te dve grupe formiraju jedan narod, nazvan Keltiberi i razvijaju jezik
koji je jedna vrsta keltskog, ali ipak razdvojenog, zavisno od plemena i
područja gde se govori. Tako da se do dolaska Rimljana, koji započinju osvajanje
Pirinejskog poluostrva 218. p. n. e., još uvek ne može govoriti o jednoj
lingvističkoj formi.Pod rimskom vlašću poluostrvo dobija ime
Hispanija. Stanovnici dolaze u kontakt sa rimskim trgovcima, vojnicima i
državnim službenicima i na taj način uče latinski. Kako klasični latinski, jezik
obrazovanih, u celom rimskom carstvu počinje da se meša sa jezikom
starosedelaca; u ovom slučaju, Kelta i Ibera, pri čemu nastaje novi jezik nazvan
vulgarni latinski koji koristi osnovni model klasičnog latinskog, ali se i dalje
poprilično služi rečima iz jezika autohtonog stanovništva.Latinski ostaje jezik uprave i kulture i nakon
upada Vizigota u V veku, plemena s istoka današnje Nemačke, pa sve do 711.
godine kada Arapi sa severa Afrike - Mavri (šp. Moros) osvajaju skoro celo
poluostrvo, osim dela Galicije. Tako arapski jezik, tj. mozarapski dijalekt i
kultura počinju da se koriste u islamskoj Hispaniji - Al-Andaluz, dok na
hrišćanskom severu vulgarni latinski ostaje i dalje narodni jezik, kojeg Arapi
nazivaju „lisan al auam“, što u prevodu znači strani jezik. Arapski je nakon
latinskog imao najveći uticaj na razvoj španskog jezika. Procenjuje se da u
modernom španskom oko 4.000 reči potiče iz arapskog jezika.Godine 1492. godine hrišćanska kraljevstva sa
severa, preuzimaju potpunu vojnu i političku kontrolu nad celim područjem
poluostrva, zauzimanjem poslednjeg grada u arapskom posedu - Granade. Nakon toga
dolazi do naseljavanja hrišćanskog stanovništva pa se tako i vulgarni latinski
vraća kao dominantni jezik.Prva etapa stardardizovanog španskog jezika
baziranog na kastiljanskom dijalektu počinje 1200 god. kada kralj Kastilje i
Leona Alfonso X Mudri, poznat i kao kralj erudit (lat. učenjak), daje zadatak
jezikoslovcima sa svog dvora da prevedu Bibliju te dela iz astronomije, istorije
i prava.Drugi značajniji trenutak u razvoju jezika koji
se pretvara u književni, desio se 1492. godine koja je označila špansku
istoriju, kako Kolumbovim otkrićem Amerike i preuzimanjem Granade, tako i
izdavanjem prve gramatike kastiljanskog jezika čiji je autor bio Elio Antonio de
Nebriha (šp. Elio Antonio de Nebrija), humanista sa univerziteta u Salamanki
koji je, takođe i autor kastiljansko-latinskog rečnika sadržanog u dva sveza,
nazvanog Vokabularijum (šp. Vocabularium).
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |