Najznačajnija umjetnička djela

Mona Liza je bila žena trgovca Frančeska del Đakonda kojom se on oženio 1495. godine. To mu je bio treći brak. U braku su stekli jednu kćerku koja je 1499. godine umrla, nakon toga u njihovom životu je zavladala tuga i očaj. Pravo ime Mona Lize  je bilo Liza Gerardini.

Leonardo se ponudio da naslika divno lice ove mlade žene, koja je tada imala između 28 i 30 godina. Pošto je madona Liza bila tako lijepa, za vrijeme portretisanja Leonardo je dovodio nekog ko je svirao i pjevao, kao i lakrdijaše, da bi je razveselio i razbio njenu tugu. Leonardo nije želio da samo napravi portret, već je htio da naslika "jednu živu tvar": niko prije njega nije sebi postavljao tako visok cilj, izazvati samu prirodu, podražavati je da bi je prevazišao, jer je htio da "sačuva predstavu o božanstvenoj ljepoti koju će vrijeme ili smrt uskoro uništiti".

Mona Lizin portret predstavlja i izraz Leonardovog tehničkog znanja. Vazari ga opisuje vrlo rječito : "Oči su imale takav sjaj i vlažnost kao da su žive... trepavice, pošto ih je naslikao kao da rastu iz kože, nagdje gušće, negdje rijeđe, nisu mogle biti prirodnije. Koristio je tehniku zvanu SFUMATO. Mona Liza Đakonda: stvarna žena, portret ili samo povod za poniranje u dubinu, ali ne u dubinu ogledala, već samoga sebe; ili je to lik savršenstva? To je odgovor genija upućen novim slikarima koji su sve površnije posmatrali predmet slike.

Tajna Večera je da Vinčijevo jedinstveno djelo koje odiše duhom i realnošću. Počeo je da je slika na zidu crkve Santa Maria delle Grazie. Bila je 9m široka i 4m visoka. Sve ličnosti sa slike je proračunato i geometrijski skicirao.

Predstavljena je scena u kojoj Isus izgovara rečenicu: "Jedan od vas će me izdati" izazivajući izraze začuđenosti, zgranutosti, nevjerice i užasa na licima apostola. Scena se razvija oko Isusa i dijeli apostole u 4 grupe, od kojih svaka izražava po jedno osjećanje na licima, pokretima ruku, nogu i tijela. Nažalost i ova veličanstvena slika, kao i mnoga druga Leonardova djela, nije uspjela da se očuva u potpunosti, ponajviše Leonardovom krivicom.

Poklonjenje: Uprkos nedovršenosti, gotovo kvadratna kompozicija Poklonjenja mudraca je potpuno čitljiva. U središtu slike sjedi Bogorodica sa malim Isusom, ispred kamenog uzvišenja iz kojeg rastu dva drveta. Tri kralja, koja su na svom putu sa Istoka pratili Vitlejemsku zvijezdu, klanjaju se Isusu koji sjedi u majčinom krilu. Prvi kralj, Kaspar, prikazan sa lijeve strane,duboko se klanja Bogorodici i Isusu. Na drugoj strani, drugi kralj, vjerovatno Valtazar, sa strahopoštovanjem je pao na zemlju; dok pruža svoje poklone, Isus ga blagosilja. Treći, najmlađi kralj, vjerovatno Melhior prikazan je lijevo u prvom planu slike,uzdignute glave. Brojne druge figure grupisane su u polukrugu oko Bogorodice. Primjetni su različiti pokreti i gestovi figura prikazanih na slici. Većina ih je usredsređena na Bogorodicu i dijete , dok neki gledaju u nebo, možda u Vitlejemsku zvijezdu. Ovaj prizor se može vidjeti i na istoimenoj slici  Sandra Botičelija, nastaloj prije Leonardove slike. Polukružna skupina figura je takođe inspirisana Botičelijevom kompozicijom.

Dok se figure u prednjem planu slike zbijaju oko Bogorodice, ljudi i životinje iz kraljevske porodice raštrkani su po pozadini slike. Kako je to uobičajeno u sceni Poklonjenja, u pozadini vidimo ruševine palate kralja Davida, što je aluzija na starozavjetne Isusove pretke. Dve mladice koje rastu na ruševinama pandan su paru stabala koja se nalaze iza Bogorodice i Djeteta, a mogu se tumačiti kao simbol novog doba mira i milosti Božije, koje će usljediti po rođenju Hristovom.

Više stablo u sredini slike korijenjem se drži za neplodno kamenito tlo. Jedan korijen povezuje drvo sa glavom Djeteta. Moguće je da takav prizor potiče iz Zlatne legende u kojoj piše da da su kraljevi vidjeli pet zvijezda, a ne samo jednu, a da je peta sam Isus- „korijen i stablo Davidovo“. Na kraju dva propeta konja u pozadini slike izgledaju kao da su njihovi jahači u borbi, možda su aluzija na jednu drugu legendu po kojoj su tri jahača bili ljuti protivnici. Pomirili su se, kao i čitav svijet, poslije tek poslije putovanja na kojem su vidjeli dolazak Spasitelja. Propeti, suprotstavljeni konji su onda aluzija na na njihovo prijeđašnje neprijateljstvo, snažan kontrast početku epohe mira predstavljene u sceni Poklonjenja u prvom planu slike. Podjelom prostora slike na prednji i zadnji plan, Leonardo pravi jasnu razliku između ere prije i poslije dolaska Hrista.

početna