ISTORIJA

U pretkolonijalnom razdoblju u današnjem Kongu i okolnim područjima postojalo je nekoliko većih država različitih Bantu naroda, među kojima su se isticale Loango i Kongo. Od 15. do 17. veka Portugalci su dominirali u ovom regionu. Od 1889. godine smenjuju ih Francuzi. Ova teritorija postaje Francuska Ekvatorijalna Afrika 1910. godine.
Godine 1960. u velikom valu dekolonizacije nezavisnost je dobio i Francuski Kongo.

Nakon nezavisnosti u Kongu su, kao i u mnogim drugim mladim afričkim državama, počeli vojni udari. Zemlja se približila Sovjetskom Savezu, ali nije raskinula svoje veze sa zapadnim zemljama, posebno sa bivšom maticom Francuskom. Posle kraja hladnog rata i prvih višestranačkih izbora napeta politička situacija prerasla  je u oružane sukobe koji su imali i etničko-teritorijalne elemente. Ratna delovanja uglavnom su završena do 2000. i u zemlji od tada vlada mir.

Početkom XXI veka, varoš Etumbi, koja se nalazi na severozapadu zemlje, je bila poprište izbijanja nekoliko epidemija Ebole.

Većinu stanovništva čine narodi skupine Bantu, među kojima su najveći Luba, Kongo, Mongo i Lunda. Osim Bantua, na sjeveru žive narodi nilsko-saharske skupine, a u središnjem i istočnom Kongu skupine Pigmeja koje se smatra najstarijim stanovnicima ovog područja. Jezici međusobnog sporazumijevanja različitih naroda su francuski i svahili te tri tzv. nacionalna jezika: lingala kojom se govori u glavnom gradu, kongo i tshiluba. Najbrojnija religija je Kršćanstvo kojem pripada više od 80% stanovništva. Katolika je nešto više nego protestanata, a snažna je i domaća kršćanska crkva proroka Simona Kimbangua.

Kongoansko je gospodarstvo, usprkos velikim prirodnim bogatstvima, u padu od sredine 80-ih. Godine građanskog rata, korupcije, lošeg upravljanja i fluktuacija cijena glavnih izvoznih proizvoda nanijeli su gospodarstvu velike štete od kojih se tek počelo oporavljati. Zajedno s još nekoliko afričkih država koje su nedavno bile pogođene ratovima Kongo spada u grupu najsiromašnijih svjetskih zemalja.

Najveći dio stanovništva bavi se poljoprivredom za vlastite potrebe. Izvoze se rude (bakar, kobalt), nafta, poljoprivredni proizvodi (kava). Procjena BDP-a za 2004. bila je 700 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.