Metafizička škola je nastala u italijanskom gradu Ferrara 1917. godine. Nastao je iz susreta četvorice umjetnika: Giorgia de Chirica, Carla Carraa, Alberta Savinija i Filippa de Pisisa. Naredne godine joj se pridružuje i Giorgio Morandi. Grupa se 1920. raspada. Ti umjetnici sami sebe određuju kao metafizičare, to jest smatraju da vide kraj stvarnosti. Njihova djela, čije značenje često ostaje tajanstveno, priopštavaju osjet nestvarnosti, iščekivanja neobičnog događaja, prizivaju tišinu i san. Ništa od onoga što je naslikano nije onako kakvim se čini: predmeti se postavljaju jedan uz drugi bez logičkog smisla, a odnosi koji ih povezuju ostaju nepoznati. U tehničkom pogledu savršeno kao antičko slikarstvo, metafizičke slike ne teže tome da budu provokativno neugodne kao i dadaističke, već nas upozoravaju da nas i neživi predmeti mogu uvući u čarobni krug, u začaranu dimenziju.
 |
 |
 |
 |
 |
 |