|
Stefan Nemanjic, nazvan Prvovencani,
je bio srednjevekovni srpski vladar (veliki
zupan 1196—1217.
i kralj 1217—1227)
koji je Rasku podigao
na status kraljevine.Stefan Prvovencani je bio drugi sin velikog zupana Stefana
Nemanje, rodonacelnika dinastije Nemanjica,
i Ane.
Bio je mladji brat Vukana
Nemanjica, vladara Zete,
a stariji brat Save
Nemanjica, osnivaca autonomne srpske
arhiepiskopije.Posle srpskog poraza u bici na Moravi 1190.
i nemoći Vizantije da
Srbiji nametne nepovoljan mir i odricanje od teritorija, utvrđen je brak između
Stefana i Evdokije, sinovice vizantijskog cara Isaka
II Anđela. Na Državnom saboru u Deževu 1196. Stefan Nemanja se odrekao
prestola, ostavljajući ga srednjem sinu Stefanu, a sam se zamonašio.Stariji sin
Vukan je postao udeoni knez Duklje,
dok se mlađi, Rastko, još ranije zamonašio i uzeo ime Sava.Vukan je sebe
proglasio za kralja Duklje (titula koju su nosili stari dukljanski vladari
počevši od 1077), Dalmacije, Trebinja, Toplice i Hvosna (Metohije).Uz
pomoć ugarskog kralja
Emerika, Vukan je zbacio Stefana sa vlasti i vladao Srbijom između 1202. i 1204.
godine. Kada su krstaši Četvrtog
krstaškog rata osvojili Carigrad,
slabi vizantijska moć, ali rastebugarska.
Kada su Bugari počeli da osvajaju srpske teritorije oko Niša,
Vukanu je oslabila vlast. Godine 1205. Stefan i Vukan, uz posredovanje mlađeg
brata Save, potpisali su sporazum po kom Stefan postaje veliki župan, a Vukan
udeoni knez "jugozapadne Srbije".Stefan je proterao Evdokiju posle pada
Carigrada, navodno zbog šuge,
ali istoričari su zabeležili da je oboma prebacivano neverstvo u braku. Oženio
se drugi put Anom
Dandolo, unukom mletačkog duždaEnrika
Dandola (koji je bio
idejni tvorac napada na Carigrad u Četvrtom
krstaškom ratu). Za vreme sukoba Bugara sa krstašima, Stefan je
osvojio Niš, Vranje i
Polog. Bugarska i Latinsko
carstvo ušli su u savez
protiv Srbije, ali su pretrpeli poraz.Sa juga je napao epirski vladar Mihajlo
I Anđeo, koga je tadašnji srpski arhiepiskop Sava pokušao da odgovori od
napada, ali ga je sluga ubio u krevetu (ovo se tumačilo kao čudo svetog Save). Kako mu Bugari i Latinsko carstvo više nisu predstavljali opasnost, a sa Ugarskom je
imao prijateljske odnose, jedina opasnost je pretila sa juga od Epira.
Stefan je zato svoju sestru udao za Manojla, brata epirskog despota Teodora
Anđela, i na taj način osigurao južne granice.Stefan je tražio od pape venac (to jest, krunu) kako bi on postao kralj, a
Srbija kraljevina. Prvi put je zatražio krunu od pape Inoćentija
III još 1204. godine, ali
se tome usprotivio Vukan
Nemanjić koji je u Zeti nosio
staru dukljansku krunu
zetskih kraljeva i želeo je da on bude jedini srpski kralj. Zbog toga je i došlo
do sukoba između braće koji se završio konačnim Vukanovim porazom. Prilikom
drugog traženja krune1217.
godine, papa Papa
Honorije III je odgovorio
pozitivno i poslao krunu. Sava je ovenčao (krunisao)
Stefana za kralja 4.
januara 1217. godine u manastiru Žiča zbog
čega je poznat i kao Stefan
Prvovenčani. Papska kruna je predstavljala međunarodno pravno priznanje Srbije
kao nezavisne države. Dve godine kasnije, Sava Nemanjić je uspeo da od
patrijarha u Nikeji izdejstvuje autokefalnost Srpske
pravoslavne crkve, pa je Raška stekla još jedno veliko priznanje.Stefana je na preStefan je umro 24.
septembra 1228.
Neposredno pre smrti zamonašio se i uzeo ime Simon. Prvo je bio sahranjen u manastiru
Studenici, a posle toga u svojoj zadužbini manastiru
Žiči. Njegove mošti su prenošene petnaestak puta, od toga tri prenosa
su bila u vreme Karađorđa:
Prvi je bio u vreme Kočine
krajine, drugi prenos bio je u proleće 1806. kad je Studenica
popaljena i bila privremeno napuštena, kada su mošti smeštene u manastir
Vraćevšnicu. Treći prenos bio je pred sam kraj ustanka
1813. kada su mošti sklonjene u manastir
Fenek.stolu nasledio najstariji sin Stefan
Radoslav. Stefan Prvovenčani je podigao manastir Žiču, a takođe je
napisao „Žitije Svetog Simeona“, biografiju svog oca Stefana Nemanje.Imao
je četiri sina, među njima buduće kraljeve Radoslava, Vladislava i Uroša
I, zatim Predislava, budućeg srpskog arhiepiskopa Savu
II, kćerku Komninu i još jednu kćerku nepoznatog imena.Srpska
pravoslavna crkva ga
proslavlja kao prepodobnog svakog 24. septembra tj. 7.
oktobra po novom
kalendaru. |