Pablo Pikaso je bio sin Hozea Ruiza Blanka, profesora crtanja, i
Marije Pikaso Lopez. Njegovo neuobičajeno interesovanje za crtež
je počeo vrlo rano, negde u 10 godini, kada je postao učenik svog
oca u Korunji, gde se porodica premestila 1891. godine. Od tog
momenta njegov talenat i interesovanje za eksperimentisanje i
razvijanje vlastitog likovnog izraza, pomaže mu da vrlo brzo
prevaziđe umetničke sposobnosti svoga oca. U Korunji, Pikasov otac
je odlučio da podredi svoje umetničke ambicije sinu, dovodeći mu
modele i podržavajući ga u ostvarenju njegove prve izložbe kada je
imao samo 13 godina.Porodica Ruiz-Pikaso se seli u Barselonu 1895.
godine i Pablo se upisuje u Ljoču (kat. La Llotja), lokalnu
umetničku akademiju, gde je njegovo otac već dobio posao kao
profesor crtanja. Svi u porodici su se složili da Pablo može da
postane akademski slikar, a 1897. godine, njegova slava u Španiji je
išla u prilog očekivanjima, pošto je te godine njegova slika Nauka i
milosrđe za koju je njegov otac bio model doktora, dobila počasnu
nagradu u Madridu na izložbi Kraljevske akademije San
Fernando.Španski glavni grad je bio očigledno sledeća stanica za
mladog umetnika, gdje bi mogao da stekne priznanje i ispuni
očekivanja svojih roditelja. Pablo Ruiz odlazi za Madrid i upisuje
se u Kraljevsku akademiju San Fernando, jeseni 1897. godine. Ali
ubrzo ocenjuje nastavu na Akademiji ispod očekivanog nivoa i troši
vreme na crtanje i slikanje svakodnevnice koja ga okružuje: kafića,
ulica, burdela, itd. U Pradu otkriva špansko slikarstvo i piše: „Muzej
je predivan. Velaskez je prva klasa; moju pažnju privlače odlični
portreti od El Greka, ali Muriljo nije uverljiv u svakoj od svojih
kompozicija“. Dela ovih i drugih umetnika su ostavila jak utisak na
Pikasa i takođe postala putokaz u različitim momentima njegove duge
karijere. Goja je bio umetnik čija dela je Pikaso naročito kopirao u
Pradu 1898. godine (portret toreadora Pepea Ila i crteže za jednu od
grafika iz Gojine serije Kaprici).U Barseloni, gde je pohađao školu,
kao i u Madridu, gde je bio svakodnevni posetilac muzeja Prado,
ispitivao je sve u vezi sa slikarstvom, a sanjao je i o Parizu, gde
napokon stiže u oktobru 1900. godine.U istoriji slikarstva malo je
“državnih udara” koji se mogu meriti s onim što ga je Pablo Pikaso
ostvario 1907. godine, kada je svojim zapanjenim prijateljima
pokazao “Gospođice iz Avinjona", sliku na kojoj je svet predstavio
kao u razbijenom ogledalu. Pikaso je bio pokretač i inspirator
slikarskih smerova kao što su kubizam i sugestivni ekspresionizam
koji predstavljaju pravi revolucionarni prevrat u modernoj likovnoj
umetnosti.Ženio se dva puta i imao je mnogo ljubavnica. Imao je
četvoro dece. Posljednje dete, Paloma, bila je rođena kada je on
imao 68 godina.Paralelno sa slikarstvom Pikaso se posvećivao i
skulpturi, pre svega u godinama oko 1907. kada je stvarao pod
uticajem kubizma, dalje oko 1930. godine i u drugim razdobljima
njegovog stvaranja.Pikaso je napravio preko 6000 slika, skulptura i
crteža. Njegove slike danas vrede milione.
Umro je 1973. kada mu je otkazalo srce za vreme napada gripa.
![NAPRIJED](button3B.jpg)
|