Bogorodica na stijenama (199 x 122 cm), ulje na drvetu, (1483-1486), .
kao i (189,5 x 120 cm), ulje na drvetu, (1503-1506), National Gallery, London.Prva slika - Djevica u spilji iz Louvrea, zadivila je u prosincu 1499.g. Luja XII. u Milanu i tada je guverner Charles d'Amboise, koji je htio time pokazati svoju odanost kralju, salje u Francusku. Na milanski oltar dolazi replika koju opet Leonardo da Vinci i Giovanni Ambrogio de Predis (Evangelista de Predis umire 1490.) zajedno zapocinju, ali koju potpuno sam potonji (sa Leonardovom suglasnoscu) zavrsava.Druga slika - po prvi put 1625. biva izlozena kao dio kraljevske kolekcije u Fontainebleau. Djevica u spilji ostaje u crkvi San Francesco Grande u Milanu do 1781. godine, zatim dolazi u bolnicu Sv. Katarine u Milanu i 1785. biva prodana engleskom slikaru Gavinu Hamiltonu. Dolazi u kolekciju Markiza od Lansdowna, poslije toga Grofu od Suffolka. Od 1880. slika se nalazi u National Gallery u Londonu.

Temeljem dokumenata koje je 1910. pronasao Gerolamo Biscaro znamo da se Leonardo da Vinci 25. travnja 1483. g., zajedno s bracom Evangelistom i Giovannijem Ambrogiom de Predis, obavezao ugovorom da do 8. prosinca iste te godine isporuci sliku za oltar Bezgresnog zaceca u crkvi San Francesco Grande u Milanu. Ugovor opisuje u puno detalja kako bi slika trebala izgledati, cak i koje bi se boje trebale upotrijebiti. Brige bratstva su razumljive: ova slika predstavlja novu dogmu, onu o Bezgresnom zacecu, koje je tada strastveno diskutirano (cak je i Papa pet godina prije prihvaca, ali tek priznato 1496. od Sorbonne i proklamirano 1854. kao dogma. - Dogma Bezgresnog zaceca ne odnosi se samo na rodjenje Krista ispunjeno tajnama, nego i na cudnovato rodjenje Marije: Sveta Ana, Marijina majka, nije upoznala svog supruga Josipa tijelom, za dobivanje djeteta - dovoljan je bio jedan jednostavan poljubac. Ta dogma je ciljala na to, da se naglasi svetost Djevice i time potvrdi vaznost kulta Marije.)

U ocima bratstva umjetnik se ne treba baviti teologijom. On radi ilustraciju teze isto tako kao i sto danas reklamna agencija zaposljava fotografa da napravi odredjen koncept u slikama.
Leonardo da Vinci se nije niti u jednoj tocci pridrzavao ugovora.
Njegova slika pokazuje Djevicu bez zlata i svetih zapisa, koja sjedi u egzilu u Egiptu pred spiljom, s Isusom, koji blagoslivlje Ivana i sa sklopljenim rukama moli, a Ivan pokazuje s prstom na Arhandjela Uriela... Usprkos svim vlastitim idejama na slici (kao: sveti Ivan na slici u cast Bezgresnog zaceca? Kuda gleda andjeo?) Leonardo da Vinci je napravio i dosta ustupaka. Vegetacija, s kojom je ukrasio spilju - susret sv. Ivana s djetetom Isusom koji se dogodio u "cvatucoj pustinji" - odgovara primjerice tradicionalnoj simbolici. Brsljan u pozadini znaci vjernost i kontinuitet, palme i iris u prednjem planu upucuju istovremeno na tjelesnost i mir, koji je obecan ljudima. Anemone, boje krvi, u antici poznato kao cvijece tuge i smrti, unaprijed predstavljaju krstenje.Oko 1490. Leonardo da Vinci i Ambrogio zapocinju sudski proces s Bratstvom. Umjetnici su apelirali na svog vojvodu Ludovika Sforzu te pokusavaju dobiti visi iznos za svoj rad nego sto je bilo predvidjeno ugovorom, no medjutim nisu uspjeli u svojoj namjeri.