Visoka renesansa je vrijeme kada se prestaju utvrdjivati gradovi jer su nastali topovi s eksplozivnim punjenjem i obrambeni zidovi postaju suvisni. Vojska izlazi iz gradova i okrsaji se desavaju na otvorenom prostoru. Jacaju monarsi koji postaju mocni, snazni, bogati i sposobni braniti teritorijalni integritet cijele drzave. Grade se kulturne i znanstvene institucije, knjiznice, galerije, muzeji. Razvija se znanost, posebice matematika, fizika i astronomija (Nikola Kopernik, Galileo Galilei, Giordano Bruno govore protiv geocentricnog sustava). Jacaju gradovi kao Rim, a pogotovo Venecija koja je trgovinom, ratovima, ali i demokratskim izborima medju vlastelom, te zahvaljujuci prevlasti na Sredozemlju postala najjacom silom u Europi. Dakako, 1500. g., na vrhuncu moci Venecije, nitko nije slutio da je to i pocetak njenog kraja jer se trgovina vec prebacivala na relaciju Europa-Amerika (Kristofor Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. g.).Drustveno-socijalna decentralizacija vlasti zapocinje reformom rimokatolicke crkve poznatom pod imenom protestantizam (Martin Luther 1517. g. – Wittenberg, 95 teza). Njemacka aristokracija uvelike prihvaca protestantizam i stvara autonomne, apsolutisticke knezevine i vojvodstva. Svecenici mijenjaju nacin zivota, imaju svoje zupe, ne grade se skupocjene crkve, ukidaju se ceremonije i prestaje se trositi na skupocjena umjetnicka djela. Biblija se prevodi na Njemacki jezik i postaje prva knjiga njemacke knjizevnosti.

Tijekom 16. st. "Visoka renesansa" je u Firenci nastavila producirati velike umjetnike; ali centrom talijanske umjetnosti postao je Rim, gdje su ambiciozni pape Leon X. i Julije II. slavili grad slaveci sebe. U Rimu djeluje Donato Bramante (1444.-1514.) koji gradi Tempietto (mali hram) – objekt je mali (visina 9m), kruzni sa sesnaest stupova, dva kata s kupolom, lanternom i apsolutno je simetrican. Po skladu i simetriji nazivaju ga "Partenonom" novoga vijeka.U vrijeme kada se izrazito stovao subjektivizam i individualizam svakoga umjetnika, toliko da je se stvarao kult genija, umjetnici su zeljeli da se izrazavaju posebno i da pri tome ostavljaju poseban dojam na promatrace djela. To je vrijeme kada je vladala ideja genijalnog umjetnika, pojedinca nadahnutog od Boga, koji je bio uspjesan u razlicitim vrstama umjetnosti – univerzalni covjek (tal. hommo universalis). Visoku renesansu personificiraju tri najveca umjetnika svih vremena: Leonardo da Vinci, Michelangelo i Raphael Sanzio de Urbino.Renesansni ideal univerzalnog covjeka utjelovio je Leonardo (1452.-1519.). U njemu su znanstvena radoznalost i mocna inteligencija bile skladno spojene s ljubavlju prema prirodi i jasnim osjecajem za njene tajne. Inzenjer, znanstvenik, glazbenik, slikar i kipar - Leonardo je studirao sve, od kretanja vode do unutarnjeg sklopa ljudskog tijela, napravio je crteze letecih masina, brana, zgrada, opsadnih oruzja, sve nacrtano i opisano zrcalnim pismom u njegovim biljeznicama.

Na slici Majka Bozja s Djetetom, sv. Anom i janjetom mozemo prepoznati sve karakteristike njegovog slikarstva: likovi su uvijek rasporedjeni u nekom geometrijskom odnosu - piramidalna kompozicija, postupno modeliranje likova koji kao da izlaze iz neke magle (tal. sfumato), valersko slikanje uz uporabu kontrasta svijetlo-tamnog (tal. chiaro-scuro). Leonardo je naslikao i najpoznatiju sliku na svijetu – Mona Lisa. To je cudesan portret zene koja se tajanstveno smijesi (arhajski osmjeh) ispred rastaljenog pejzaza kamenja i rijeka. Portret zene je jako idealiziran iako je nastao po stvarnom modelu i u toj ravnotezi lezi tajanstvenost ove slike.Drugi vazni arhitekt cinquecenta, jos slavniji kao kipar i slikar, je Michelangelo (1475.-1564.). Njegov genij i njegovi veliki pothvati u svim umjetnostima ucinili su ga idolom mnogih generacija umjetnika.Monumentalnost postize zarana vec svojom skulpturom Davida koji je bio simbol slobodarske firentinske republike. Strahovita snaga i napetost zrace iz tijela ove skulpture. U svojim djelima je izrazavao svoja filozofska i eticka stajalista. To se najbolje vidi u njegovom ciklusu skulptura Robovi, gdje je ljudsko tijelo shvaceno kao tamnica duha. Michelangelova umjetnost je dramaticna, napeta i napadna.

Mikelandjelo-Umirujuci rob

On je odgovoran za preuredjenje Bramanteovog nacrta crkve Sv. Petra u Rimu i za izvedbu njene kupole koju je napravio tako da dominira gradjevinom. Ona predstavlja vrhunac Visoke renesanse, prijelazno razdoblje manirizma i izrazite elemente buduceg stila baroka.Papa Julije II. povjerava Michelangelu oslikavanje stropa Sikstinske kapele 1508.-1512. Freske na stropu Sikstinske kapele u Vatikanu omogucile su mu da izrazi svoju viziju. To je panorama Biblijske povijesti od Nastanka svijeta nadalje. Trideset godina kasnije Michelangelo je naslikao Posljednji sud iznad oltara kapele – napadno i groznicavo djelo koje je posjedovalo kolorizam Manirizma i bilo je ispunjeno snaznim oblicima podcrtavajuci kontekst prokletstva.Rafael (1483.-1520.) je majstor sklada, njegova je umjetnost lirska i dramska. Kao mladic otisao je u Firencu i na njega su veliki utjecaj izvrsili Leonardo i Michelangelo. Rafael je najreprezentativniji slikar renesanse koji je u svoje slikarstvo uklopio sve dotadasnje spoznaje i iskustvo umjetnosti (npr. chiaro-scuro, sfumato i proracunate kompozicije od Leonarda, te karakternost i voluminoznost likova od Michelangela). Upravo zbog toga, njegova umjetnost ce biti najvise kopirana kroz stoljeca koja slijede kao istinska renesansa.Dok je Michelangelo radio na stropu Sikstinske kapele, Rafael je slikao freske u Vatikanskim polu-javnim sobama, tzv. Stanze (oko 1510.). Atenska skola, Sveti razgovori i Poetika su slavna remekdjela koja predstavljaju vrhunske discipline koje su se stovale u renesansi: filozofiju, religiju i umjetnost. Predivno komponirani, jasni i mirni, oni zrace spokojnoscu. Bio je i izvrstan portretist. Razvio je svoj nacin slikanja Gospe - cistu i idealiziranu. Naslikana na njegov nacin koji sublimira iskustva renesanse postat ce modelom generacija slikara koji slijede.