Leonardo da Vinci (15. aprila 1452. - 2. maja 1519.) italijanski slikar, arhitekt, pronalazac, muzicar, kipar, izumitelj, matematicar i inzenjer.  Ukratko - najveci genij renesanse, covjek koji utjelovljuje renesansni ideal svestrana covjeka - visestruko nadarena covjeka neutazive znatizelje i zudnje za novim spoznajama. Samo jednostavno nabrajanje njegovih neumjetnickih interesa granici s neshvatljivim: anatomija, botanika, kartografija, geologija, matematika, aeronautika, optika, mehanika, astronomija, hidraulika, akustika, niskogradnja, tehnika proizvodnje oruzja, planiranje gradova.Njegova djela "Posljednja vecera" (1495-97) kao i "Mona Lisa" (1503-06) spadaju medju najpopularnije i najuticajnije slike renesanse, dok njegovi spisi odrazavaju duh znanstvenog istrazivanja i mehanicke inventivnosti koja je bila stoljecima ispred svoga vremena.Jedinstvena slava koju je Leonardo uzivao u svom zivotu i to, filtrirana i ociscena od strane historijskog kriticizma, ostala je neokaljana do danasnjeg dana bazirana na jednakoj unikatnoj univerzalnosti njegova duha. Leonardova univerzalnost je vise nego visestruka. Istina, u vrijeme renesanse i perioda humanizma, visestrukost je bila visoko postavljena kvaliteta; ali nije bila bez razloga rijetka. Mnogi drugi dobri umjetnici su je posjedovali. Leonardova univerzalnost, s druge strane, bila je spiritualna snaga, iskljucivo njegova, koja je generirala u njemu neogranicenu zudnju za znanjem i koja je vodila njegova razmisljanja i ponasanje. Umjetnik po dispoziciji, otkrio je da su njegove oci bile njegov glavni put do znanja; za Leonarda, vid je bio covjekov najvisi organ cula zato jer vid sam pretvara cinjenice u iskustva odmah, korektno, i sa sigurnoscu. To znaci da svaki fenomen koji je promatran postaje objekt znanja. Saper vedere ("znati kako vidjeti") postaje glavna tema njegovih procavanja covjekovih djela i kreacija prirode. Njegova kreativnost dostizala je u svako podrucje u kojem se koristilo graficko predstavljanje: bio je slikar, kipar, arhitekt kao i inzenjer. Ali on je isao i iznad svega toga. Njegov velicanstven intelekt, njegova neuobicajena snaga opservacije, te njegovo majstorstvo umjetnosti crtanja vodilo ga je u promatranje same prirode, koju je proucavao sa metodicnoscu i ubacujuci logiku - u cemu su njegova umjetnost i njegova znanost bile jednako zastupljene.

VREMEPLOV:

Samo jednostavno nabrajanje njegovih neumjetnickih interesa granici sa neshvatljivim: anatomija, botanika, kartografija, geologija, matematika, aeronautika, optika, mehanika, astronomija, hidraulika, covjekov let, akustika, niskogradnja, tehnika proizvodnje oruzja, planiranje gradova...Leonardov ucinak je pregled toga izvanrednog perioda ljudske historije koji je poznat kao italijanska renesansa, perioda velikih kulturnih prednosti i velikih projekata. Leonardova djela su odraz covjeka i zene toga doba, onoga sto su osjecali i cinili, sprava koje su gradili kako bi zauzvrat mogli graditi zgrade, palace, dvorce; masine za vodjenje rata, za rad, za proizvodnju i trgovinu svih onih roba cija dostupnost je bila od vrlo velike vaznosti za vladare i njihove dvorove. No kako bilo, jos vaznije, Leonardovi pronalazci su svjedoci ko i sta je on bio - covjek koji je bio oblikovan najomiljenijim i najstimulativnijim gradom toga doba, Firencom, i ko je bio potican na osnovu svog vlastitog uzorka istrazivanja i skiciranja ideja i planova i koncentriran na vise razlicitih sektora, rangiranih od hidraulike do mehanike, do letenja, do anatomije i do optike... Trebamo samo pogledati neke od najinteresantnijih ideja od svih sadrzanih u vise od 6.000 Leonardovih zapisa kako bismo shvatili velicinu njegovih misli.Jedan od najznacajnijih pronalazaka je i padobran.