Irska ekonomija prije 1980. godine bila je "tradicionalno" ustrojena i ne naročito uspješna. Tada je Irska znatno zaostajala za Ujedinjenim Kraljevstvom i ostalom Zapadnom Europom. U tadašnjoj irskoj ekonomiji poljodjelstvo je imalo važniju ulogu. Od 1980. godine dolazi do velikih promjena.
Planiranom industrijalizacijom u zadnjim
su desetljećima tradicionalne industrijske grane (prehrambena, tekstilna,
staklarska, i industrija obuće) osuvremenjene i preusmjerene na izvoz, no
njihova je značenje opalo zbog novih radno i tehnološki zahtjevnih
grana
koje ne traže mnogo sirovina. Te su tvornice uglavnom u vlasništvu američkih,
britanskih, njemačkih i japanskih tvrtki. Primjerice,
u Dublin je premješten velik dio pogona elektroničke tvrtke Nokia iz Helsinkia,a
američka informatička tvrtka Microsoft Billa Gatesa
odredila je Dublin za europsko središte za distribuciju softwarea i hardwarea na
području cijele Europe. Velik je dio industrije smješten na širem području
Dublina i Corka, a mnoge su tvornice nastale i u
manjim gradovima u unutrašnjosti.
Danas je Irska drugi svjetski najveći izvoznik računalnih programa. Gotovo trećina svih osobnih računala prodanih u Europi proizvedena je u Irskoj, i to većinom u američkim podružnicama.
Uspoređujući razinu razvijenosti Irske i Ujedinjenog Kraljevstva, možemo zaključiti da je Irska, kao tradicionalno nerazvijena, uspjela u 20-ak godina dostignuti Ujedinjeno Kraljevstvo. Primjerice, Irska je 1977. godine imala 65 % narodnog bruto dohotka po stanovniku Ujedinjenog Kraljevstva, a 2000. godine taj broj je iznosio čak 93 %. Jedan drugi pokazatelj navodi da je kupovna moć Iraca više nego Šveđana, Nijemaca, Francuza, Britanaca ili Talijana.
s
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |